Kako je prolazila izborna noć u Njemačkoj, ono što je unatoč ogromnim gubicima CDU/CSU bilo fotofiniš između Unije i SPD-a, tijekom večeri se po njemačkim medijima počelo nazivati "stabilnom prednosti SPD-a".
Do ponoći prema izbrojanim glasovima SPD je bio na 25,6 posto, CDU/CSU na 24,9 posto, Zeleni na 13,6 posto, liberalni FDP na 11,3 posto, AfD na 10,8 posto, ljevičarski Linke na 4,5 posto.
Linke, međutim, već i po takvim rezultatima, ostao bi parlamentarna stranka zato što je osvojio 3 direktno birana zastupnika, te na taj način biva pošteđen eliminacije zbog 5-postotnog praga.
Projekcije s terena ARD-a i ZDF-a već debelo iza ponoći kažu ovako.
SPD 25,8 posto (u odnosu na 2017. to je +5,5 posto), CDU/CSU 24,1 posto (-8,7 posto), Zeleni 14,6 posto (+5,7 posto), FDP 11,5 posto (+0,8 posto), AfD 10,5 posto (-2,1 posto), Linke 4,9 posto (-4,3 posto).
Kad se to sve pretvori u zastupnička mjesta Bundestaga s čak 730 zastupnika, to u slučaju izračuna ARD-a izgleda ovako:
To znači da vladajuću koaliciju valja tražiti kao izbor između SPD-a i CDU/CSU ili SPD, Zeleni i FDP ili, pak, CDU/CSU, FDP i Zeleni. Upravo o ovoj posljednjoj mogućnosti u danima prije izbora vodile su se ankete o raspoloženju glasača Zelenih, koji su kao svoje poželjne partnere vidjeli SPD ili Linke, potom FDP i tek u malom broj demokršćane.
Prema tome, ako bi vodstvo Zelenih slušalo taj sentiment svojih glasača, koalicija s liberalima i CDU/CSU-om bila bi najveće razočaranje za glasače. S druge strane, moguće zbog mogućnosti da ih SPD i Unija možda preteknu svojim dogovorom o velikoj koaliciji, vodstva Zelenih i FDP-a u izbornoj su večeri najavila da će prvo razgovarati međusobno.
I sad što?
Olaf Scholz, kandidat SPD-a, kazao je:
"Jasno je da su mnoge građanke i građani križićem označili SPD zato što žele promjenu u vladanju i zato što žele da se sljedeći kancelar zove Olaf Scholz."
Armin Laschet, CDU-ov kandidat, započeo je tako što je rekao da se po prvi put nakon 16 godina nije kandidirala Angela Merkel. Zvučalo je kao isprika, jer ovakav rezultat najgori je CDU/CSU-a od kraja Drugog svjetskog rata. A Merkel je sve to pratila izrazito samozatajno sa samog kraja bine.
"Rezultatom ne možemo biti zadovoljni… Mi u Uniji od naših glasačica i glasača dobili smo jasan zahtjev da je glas za Uniju glas protiv savezne vlade koju bi vodila ljevica", kazao je Laschet.
Drugim riječima, bez obzira na poraz, Laschet je rekao da računa na koaliciju u kojoj bi CDU ipak dao kancelara, bez obzira na to što bi taj kancelar bio drugi. Još korak dalje, to bi očito morala biti koalicija CD/CSU+Zeleni+FDP.
Paradoks? U njemačkim okvirima svakako. Veći od toga je samo onaj Zelenih, koji su narasli povijesno visoko, ali su prokockali ogromnu šansu postati glavna politička snaga Njemačke. Prije nekoliko mjeseci to su još i mogli.
Njihova kancelarska kandidatkinja Annalena Baerbock otvorena je rekla da su htjeli više, ali da to nisu uspjeli i da su uzrok tome njihove vlastite pogreške u kampanju, istaknula je vlastite pogreške:
"Ovaj put nismo uspjeli, ali je ovo pouka za budućnost."
Riječ je o tome da su Zeleni tijekom proljeća ove godine bili uvjerljivo najpopularnija stranka, i to ovaj put ne kao protestna stranka u uzletu popularnosti, nego politička opcija potpuno stabilnog rejtinga.
Robert Habeck, supredsjedatelj Zelenih, podržao je Baerbock pridjevima "ratnica, lavovsko srce".
Zajedničko svim liderima četiriju najvećih stranka odnosno blokova jest to da su izrijekom kazali da im ne pada na kraj pameti pustiti zemlju da stoji u dobu pandemije, prijeteće ekonomske krize, geopolitičkih i klimatskih problema i mnogih drugih, te da namjeravaju stvoriti novu vladu "puno prije Božića".
Po prvi put u Bundestag ulazi stranka danske i frizijske nacionalne manje, zato što je odlučeno da lista, kao manjinska, ne podliježe pragu od 5 posto.
Među zanimljivostima ovih izbora je, između ostalog, statistika "bijega" birača stranaka jednih drugima. SPD-u je tako pristupilo čak 1,36 milijuna glasača koji su prije četiri godine glasali za CDU, zatim čak 590.000 bivših glasača Linke, 320.000 glasača koji do sada nisu glasali, 210.000 bivših glasača AfD-a i 170.000 nekoć glasača FDP-a.
Zanimljivo je da je SPD-u pobjeglo 320.000 glasača Zelenima.
CDU/CSU su, pak, jedva uspjeli privući neke glasove, i to 60.000 AfD-a i, opet interesantno, 40.000 glasača od Die Linke. Ostalo je sve bilo totalna rasprodaja. 340.000 u FDP, čak 900.000 Zelenima i onih 1,36 milijuna SPD-u.
Tako je nakon dugo vremena, nakon isteka ere Angele Merkel, Njemačka na izborima pretežno crvena s izuzetkom pretežno crne Bavarske, iako je i CSU na ovim izborima pretrpio debakl, najgori rezultat u zadnjih 70 godina, točnije od 1949.
Zanimljivo je i to da se u svemu tome ističu Zelene enklave, sve brojnije, i to većinski u Bonnu, dijelu Hannovera, Münsteru, Frankfurtu, pa Karlsruhe, sad već pomalo tradicionalno Stuttgart I, Freiburg, skoro u cijelom Münchenu s izuzetkom istoka, gdje je CSU za dlaku ispred Zelenih, dok Hamburg i Berlin dijele Zeleni i SPD.
Jug bivšeg DDR-a većinsko drži AfD, ali niti tu s takvim prednostima da ih kombinacije koalicija drugih stranaka ne bi nadvisile, ali je ta stranka desnice osvojila po prvi put direktne mandate.
Pa dalje, CDU je izgubio u izbornoj jedinici Lascheta, predsjednik FDP-a Christian Lindner nije uspio izboriti direktan mandat u svojoj jedinici…
