Žena koja još uvijek pati od bolnih posljedica ženske cirkumizacije, odnosno obrezivanja, kaže da ne krivi svoju majku koja ju je odvela na ovaj užasni postupak još dok je bila samo beba.
Hadas (nije njeno pravo ime jer joj identitet novinari štite) sada živi u Velikoj Britaniji. Doživjela je "rez" u Eritreji, gdje se obrezivanje za djevojčice naširoko prakticira, i to kad joj je bilo tek nekoliko mjeseci.
Ona je rekla: "U mojoj kulturi vjeruje se da kada je vagina obrezana, želja za seksom se također smanjuje i da je seks nešto što žena radi samo sa svojim mužem kako bi imali djecu."
"Većina ljudi u Eritreji misle da ako je djevojka obrezana da će ona izrasti u dobru djevojku; da neće donijeti sramotu svojoj obitelji i da će se dobro udati. Ako se djevojka ne obreže, oni misle da će kad naraste biti drolja - tj. djevojka koja misli samo na seks te koja neće biti zadovoljna s jednim čovjekom", govori Hadas.
"Ljudi vjeruju da će ona djevojka koja se ne obreže svojim ponašanjem jednom donijeti sramotu svojoj obitelji, da je nitko neće htjeti oženiti i da će biti napuštena. Većina ljudi u mojoj zemlji osjeća na taj način, a samo oni koji su obrazovani ne slažu se s praksom obrezivanja!"
Svjedočenje nesretne Hadas otkriva koliko je duboko ukorijenjena kultura ženskog obrezivanja u Eritreji, zemlji koja graniči sa Sudanom i Etiopijom gdje se upražnjava ova barbarska praksa djelomičnog ili potpunog uklanjanja vanjskih ženskih genitalija zbog ne-medicinskih razloga.
Djevojke su unakažene u okolnostima da im to rade ljudi koji nisu prošli medicinsku obuku, a pritom se često koriste instrumenti poput noževa, škara, skalpela ili žileta. Anestetici se ne koriste, a žrtve su često nasilno zadržavane tijekom tog krvavog čina obrezivanja.
Hadas je bila premlada da zapamti svoje iskušenje, ali saznala je istinu od svojih roditelja jer njezin otac nije želio da ona bude obrezana.
"Moj otac je bio obrazovan i moderan čovjek koji se nije slagao s vjerom i kulturom obrezivanja. Moja majka je iz tradicionalne obitelji i iz različite zajednice ljudi nego moj otac".
"Moja majka me odvela na obrezivanje dok je moj otac bio na poslu jer je znala da on to ne bi dopustio. Bila sam izrezana i zašivena kad sam bila samo nekoliko mjeseci stara, a kad je moj otac to saznao, on je pobjesnio".
"Prvi put sam čula za obrezanje prisluškujući svoje roditelje koji su se svađali oko toga tijekom mog djetinjstva. Nisam ljuta na moju majku što me odvela na rezanje. Moja majka je tradicionalna osoba i nije bila obrazovana o tome. Mislila je da je radila ono što je za mene najbolje".
Odrastajući, Hadas se naslušala "horor priča" koje je čula od svoje majke o ženama koje se nikad nisu uspjele udati jer nisu bile obrezane. Ostali negativni stereotipi su također vezani za žene koje nisu prošle taj postupak.
"U mojoj kulturi postoji uvjerenje da ako je djevojka nespretna, da onda ona nije obrezana. Ljudi iz moje zemlje u ovo vjeruju čak i ovdje u Velikoj Britaniji. Nedavno sam bila u crkvi i tamo sam slučajno ispustila čašu vode. Dok sam čistila taj nered, jedna starija žena prišla mi je i rekla 'ti nisi obrezana'".
"Ona ovo nije rekla s ljutnjom ili kao šalu; ona je ovo rekla kao činjenicu, jer ona ne zna za drugačije".
Sada, u svojim ranim 20-im godinama, Hadas je tek nedavno shvatila da obrezivanje nije pravilo koje vrijedi za sve žene.
Organizacija NSPCC koja pruža pomoć i podršku ovakvim ženama procjenjuje da je u ovom trenutku oko 23.000 djevojaka mlađih od 15 godina u Engleskoj i Walesu u opasnosti od obrezivanja. Čak i unatoč tome da je žensko obrezivanje u Britaniji još 1985. godine postalo kazneno djelo.
Od 2003. godine također je postalo kazneno djelo za sve britanske državljane kao i one sa stalnim boravkom u Velikoj Britaniji, da odvedu svoje dijete u inozemstvo kako bi mu tamo osakatili ženske genitalije. Svatko proglašen krivim za ovo kazneno djelo suočava se s maksimalnom kaznom od 14 godina zatvora.
Unatoč tome, mnoge mlade djevojke odlaze u inozemstvo tijekom "sezone obrezivanja", odnosno školskih praznika. Tada su prisiljene da se osakate, makar i bez bolova. Mnoge institucije u Velikoj Britaniji pokušavaju zaustaviti žensko obrezivanje jer smatraju da je to na kraju krajeva jedan užasan i nehuman oblik zlostavljanja djece.