Politico donosi dvanaest likova koji će učiniti da poželite ostati u krevetu pokriveni preko glave, i to tijekom cijele 2017. godine. Ne radi se o očitim 'zločincima' pa tako, primjerice, ruski predsjednik Putin nije na ovom popisu, kao ni turski predsjednik Erdogan ili novoizabrani i američki predsjednik Donald Trump, britanska premijerka Theresa May ili čelnica francuske Nacionalne fronte Marine Le Pen. Za njih možemo biti sigurni da će nas 'mučiti' tijekom 2017. godine, no ovo je popis nekih drugih koji će to također činiti.
1. Urednici britanskih tabloida
The Sun, Daily Mail i Daily Express imaju snažan utjecaj na mišljenje velikog broja Britanaca, a posebice kada je riječ o Brexitu kao nečem najvećem što se u Velikoj Britaniji dogodilo još od dolaska Normana 1066. godine.
Ne treba podcijenjivati moć tabloida u zatrovanju trenutne situacije kada je riječ o Brexitu. Njihovo izvještavanje o izbjegličkoj krizi bilo je histerično, čineći kompromis s EU o slobodnom kretanju lošim, a vjerojatno bi stvorili trzavice u bilo kojoj situaciji gdje Ujedinjeno Kraljevstvo 'mora previše novca platiti u proračun EU' kako bi se produljio tranzicijski period. Britanski tabloidi također imaju čudnu, negativnu zamisao o dužnosnicima u Bruxellesu.
2. Šefovi kineske nogometne lige
Nogomet je nešto najbliže onome što neki u Europi smatraju religijom, i stoga bi trebalo biti izvor nevolja za Europu to što je Kineska superliga krenula u nešto što sportski analitičari nazivaju 'obscenim trošenjem' u pokušaju dovođenja talenata iz europskih liga.
'Kinesko je tržište opasnost za sve', rekao je nešto prije Božića menadžer nogometnog kluba Chelsea Antonio Conte.
Dok su timovi poput Guangzhou Evergrande još daleko od toga da postanu europska imena, Conte i ostali pripremaju se za mogućnost da u 2017. Kinezi ponude velik novac za igrače europskih klubova.
3. Michael Flynn
Ovaj umirovljeni general pukovnik američke vojske odabir je novog predsjednika Trumpa za svog savjetnika o sigurnosti. Ako ima itko u Trumpovu kabinetu tko utjelovljuje stereotip 'ružnog Amerikanca' uvriježen u Europi, onda je to Flynn, čovjek koji je toliko politički nekorektan da se kraj njega Trump čini potpuno bezazlenim.
Njegova su stajališta da je SAD u sukobu s 'neprijateljskom koalicijom' koju čine Sjeverna Koreja, Kina, Sirija, Kuba, Bolivija, Venezuela i Nikaragva. Također je povezan s Putinom i televizijskom mrežom RT koju kontrolira Kremlj. Najalarmantnije za Europu možda su njegove kontroverzne izjave o muslimanima.
4. Beppe Grillo
Osnivač talijanskog pokreta '5 zvijezdica' Beppe Grillo je zamijećen kao politički inovator još od 2007., kada su on i njegovi suradnici imenovali i javno posramili sve politčare koji su ostali na vlasti unatoč tome što su povezani s korupcijom. Ti takozvani 'Odj... dani' bili su vrlo zadovoljavajući politički štos u zemlji s tako puno korupcije.
U nadolazećim je godinama Grillo sastavio vjernu vojsku aktivista i uspio je postaviti dvije mlade žene za gradonačelnice, u Rimu i Torinu. Do sada je on za vlast imao ulogu apsolutne opozicije, tvrdeći za sebe da je 'neokaljano čist'.
No njegovi ispadi ipak prestaju biti smiješni i sugeriraju da se Europa ipak ima razloga bojati ako on ikad dođe na utjecajniiju poziciju.
5. Jarosław Kaczyński
Čelnik vladajuće stranke u Poljskoj, Kaczynski definitivno je najmoćniji anti-europski političar u Europskoj uniji. Napadao je 'groznu birokraciju' Bruxellesa i 'institucinalizirano podcjenjivanje nacionalne države'. Tim bi se frazama ponosio i Nigel Farage.
Lech Walesa ga je nedavno opisao kao opasnog i neodgovornog.
Kaczynski na neki način 'dijeli' Poljsku, umanjujući ulogu prava i slobode medija, a mogao bi destabilizirati i dogovor s Bruxellesom.
6. Carles Puigdemont
Predsjednik španjolske pokrajine Katalonije pokušava organizirati referendum o neovisnosti te pokrajine od Španjolske. I španjolska vlada i tamošnji Ustavni sud smatraju da bi to bilo nedopustivo jer se o pitanjima koja utječu na sve Španjolce može odlučivati samo ako odlučuju svi.
Katalonski nagon za 'samoodređenje' , kako to vide separatistički političari, stavlja u sukob vladu u Madridu i katalonsku administraciju. A to će prisiliti europske institucije i vlade drugih europskim zemalja da zauzmu strane.
7. Wilbur Ross
Ross je Trumpova uzdanica za tajnika za trgovinu. On bi mogao biti više strašan za Kinu nego što je za Europu. Dolazi iz industrije čelika, a čelik je, nadmoćno, 'kineski problem'. No Ross je zagovarao bilateralne dogovore, a ne one regionalne. To bi moglo biti loše za TTIP, a nestajanje TTIP-a oslabilo bi Europu u pregovorima o Brexitu. Ross je govorio o sporazumu o slobodnoj trgovini s 'post-Brexit Velikom Britanijom', a to bi bio poticaj snažnim zagovarateljima Brexita.
Ross inače ima i merkantilistički pristup trgovini s Europom. Wall Streen Journal je napisao da on 'vjeruje da dobra trgovinska politika daje nacionalni trgovinski suficit, dok loši dogovori proizvode trgovinske deficite.'
8. Ruski hakeri
2016. je ostala zapamćena po ruskim hakerima koji su bili 'zloćudne sile' u međunarodnim odnosima. Njihovi napori u potkopavanju američkih predsjedničkih izbora nov su oblik ratovanja u 21. stoljeću.
AFP
Hakeri, po svojoj definiciji, svoj cilj provode djelujući iz zatvorenog društva protiv otvorenom, što stvara kaos dezinformiranjem.
Nakon Trumpova izbora, neizbježno je da će ruski hakeri koristiti svoje metode u europskoj izbornoj areni, gdje će pokušati srušiti vjeru europskih građana u slobodu govora i demokraciju. Kao da Europa nije pretrpjela dovoljno strahova zbog Brexita, njezini građani sada čekaju rezultate izbora u Njemačkoj i Francuskoj, a i na njih bi hakeri mogli utjecati.
9. Nicolas Sarkozy
Možda se čini čudnim to što je on na listi 'strašnih' osoba u Europi za 2017. godinu, no postoji razlog zašto sa sumnjom treba gledati na bivšeg francuskog predsjednika. On se više ne natječe na izborima, no u nekom bi trenutku mogao ponovno 'iskočiti'.
Kako je kandidat središnje desnice Francois Fillon 'previše dosadan', pripadnik centra Emmanuel Macron prebogat i privilegiran, čelnici Nacionalne fronte Le Pen ne pomaže obiteljsko nasljeđe, a ljevica je politički mrzva, postoji mogućnost Sarkozyjeva povratka.
Njegov je scenarij taj da, tko god pobijedi na predsjedničkim izborima, razočarat će Francusku, a to će Sarkozyju dati mogućnost da ponudi prihvatljiviju platformu od one koju bi Le Pen ikad mogla ponuditi.
10. Martin Selmayr
Selmayr, šef kabineta predsjednika Europske komisije, široko je prihvaćen kao moć odmah do Junckera. On je pokazao volju za sukobom i ruganjem ministrima zemalja članica kao i njihovim vođama, a to se najbolje vidjelo u njegovim interakcijama s njemačkim ministrom financija Wolfgangom Schäubleom i bivšim talijanskim premijerom Matteom Renzijem.
Poznat je po zaustavljanju bilo kakvog napretka, čak i kada se oko nekog pitanja slažu baš svi. Primjer su njegove pritužne na Uber i Airbnb. No već je time počeo ići na živce kolegama u Europskoj komisiji. Jedna od njih, bugarska Kristalina Georgieva već je rekla da je on 'otrov' za Europsku komisiju. I drugi bi zastupnici uskoro mogli slijediti njezin primjer.
11. Margrethe Vestager
Vestager je europska povjerenica za natjecanje iz Danske. Ona bi ljudima na starom kontinentu mogla zagorčati život ove godine zbog svojih eksplozivnih političkih stavova. Kako će se velik porez maknuti s Amazona s novom Trumpovom administracijom? Ili kada je riječ o kolosalnim kaznama protiv Googlea.
Margrethe Vestager
Odluka protiv Googlea mogla bi biti dočekana s veseljem u nekim europskim gradovima, no Washingtonu se to ne bi moglo svidjeti.
12. Geert Wilders
Wilders, čelnik nizozemske Stranke za slobodu još je jedan neumjereni bijeli političar. Zanat je ispekao u Nizozemskoj, liberalnoj tolerantnoj zemlji koja, zahvaljujući njegovim naporima, svakog dana postaje sve manje liberalna i tolerantna.
Za razliku od Le Pen u Francuskoj ili drugih desnih političara u Europi, Wilders nije sirovi nacionalist ili antisemit. On svoj bijes usmjerava gotovo isključivo prema islamu, istovremeno govoreći da time brani zapadne vrijednosti.
No s obzirom na to da je pozvao na zabranu kurana i zatvaranje svih džamija u Nizozemskoj, za njega nema mjesta niti u društvu najumjerenijih muslimana.
Dok se Europa suočava s izbjegličkom krizom koja, čini se, ne staje, njegov način rada nudi recept upravo za građanski rat u srcu Europe.