Za Maxa Leeja, 26-godišnjeg liječnika iz Hong Konga, život u njegovom jednosobnom stanu vrti se oko kreveta. To je prva stvar koju vidite ulazeći, piše Bloomberg.
To je mjesto gdje ne samo da spava i gleda televiziju, već i gdje proučava medicinsku literaturu kada nije u bolnici - njegov laptop je smješten na uskom radnom stolu na jednom kraju. Lee je odabrao ovaj prostor od 20.4 četvorna metra u staklenoj visokoj zgradi u užurbanom srcu Kowloona kako bi si mogao priuštiti boravak u centru grada. “U redu je živjeti ovdje sam”, kaže, “ali kad dođe moja djevojka, velika je gužva.”
Leejev kućni prostor može se činiti neobično malim, ali jedinica u kojoj živi zapravo je sve češći tip: mikrostan. Hong Kong posjeduje oko 8500 ovih sićušnih jedinica, što je na vrhuncu 2019. predstavljalo 7% ukupne gradnje.
Pogledajte bilo koju blistavu novu stambenu zgradu u Hong Kongu i vjerojatno ćete naći ljude nagurane u ovakve stanove. Daleko od romantiziranog američkog "pokreta malenih kuća", ovo su jednokrevetne sobe otprilike upola manje od tih prostranih kuća za usporedbu, i imaju dovoljno mjesta samo za krevet, ormarić, malenu kupaonicu i čajnu kuhinju. Prodaju se kao "pristupačni domovi".
Rekordne cijene
Status Hong Konga kao jednog od najgušće naseljenih gradova na svijetu i najmanje pristupačnog potiče tržište ovakvih stanova. Prema vladinim podacima, kritični nedostatak stambenog prostora uzrokovao je porast cijena kuća za 187 posto od 2010. do 2019. godine. Sada prosječne cijene kuća premašuju 1.3 milijuna dolara u gradu u kojem je minimalna plaća samo 4.82 dolara na sat. Čak i kvalificirani radnik u Hong Kongu mora raditi 21 godinu da bi si priuštio prosječan stan od 60 četvornih metara u blizini centra grada, što je najduži takav period na svijetu. Cijene ostaju na gotovo rekordnim razinama unatoč pandemiji COVID-a 19.
Mikrostanovi, koji koštaju upola manje od prosječne kuće, nude pristup najnižoj ljestvici nekretnina. Najmanji od ovih prostora, na oko 12 četvornih metara, poznati kao nanostanovi, manji su od većine automobila i njihovih parkirnih mjesta. Zgrade kao što je One Prestige, izgrađene 2018. na hongkonškom otoku North Pointu, služe ne samo prinovama na tržištu nekretnina već i kupcima koji već imaju nekretninu iz kontinentalne Kine i drugih mjesta. Stanovi u rasponu od 15 do 27 četvornih metara trenutačno koštaju od 800.000 do milijun dolara.
Građevinski investitori odgovorili su na potražnju za pristupačnijim stambenim prostorom sve više dijeleći prostor na sve manje jedinice, što je trend koji je krenuo 2015. godine nakon što je vlada popustila propise koji zahtijevaju prirodno svjetlo i ventilaciju. Prije su propisi o protupožarnoj sigurnosti zahtijevali da se kuhinje odvoje zidom i da imaju vlastiti prozor, što je obvezivalo investitore da ugrade unutarnje prozore u dvorišta ili zračne otvore kako bi odvojene kuhinje imale svjetlo i protok zraka. Promijenjeni propisi dopuštali su otvorene kuhinje, osvijetljene jednim prozorom na suprotnom kraju jedinice. Tako su se počele graditi uske stambene jedinice okrenute prema jedinom hodniku, s čajnom kuhinjom blizu vrata.
Rezultat je čajna kuhinja koja izgleda poput hotelskog minibara, s jednostavnim dodatkom električne ploče za kuhanje ili plamenika. Možda postoji ugrađena mikrovalna pećnica, ali nikad prava pećnica. A kupaonica može, ali i ne mora imati kabinu za tuširanje; ponekad je tuš jednostavno iznad zahoda.
Izbjeglički mentalitet
Pomak prema manjim stanovima ipak prethodi promjenama regulacije. Odražava jedinstvenu geografiju i neobičnu povijest Hong Konga, kao i labavo regulirani kapitalistički sustav naslijeđen iz vremena dana dok je bio britanska kolonija. Skučeni život nastao je iz izbjegličkog mentaliteta Hong Konga kao utočišta tisuća izbjeglica iz Kine te je sve počelo krizom.
Požar na Božić 1953. u brdima kowloonske četvrti Shek Kip Meija uništio je izbjegličke straćare, ostavivši više od 50.000 ljudi bez krova nad glavom. Vlada je brzo izgradila naselja kako bi smjestila unesrećene, pokrenuvši gradski program javnog stanovanja. Kuća u stilu Bauhausa nudila je svakoj obitelji 11 četvornih metara. Više od 300 ljudi moralo je dijeliti šest toaleta. Čak su i ovi pretrpani prostori bili korak naprijed u odnosu na uništene kolibe na brdu.
"Ljudi se zapravo nisu protivili niti se žalili, jer nisu imali razloga. Moramo se vratiti u prošlost. Bilo je vremena tijekom 1950-ih godina kada su većina stanovnika Hong Konga bile izbjeglice koje su bježale od Drugog svjetskog rata i građanskog rata, a onda je Komunistička partija preuzela vlast u Kini. Imali su taj izbjeglički mentalitet. Ako ste pobjegli s prijašnjeg mjesta u kojem ne želite živjeti, onda ne biste imali puno očekivanja na novom mjestu jer vam je cijela svrha samo čisto preživljavanje", kaže za Bloomberg Ng Mee-kam, znanstvenica urbanih studija na Kineskom sveučilištu u Hong Kongu.
"To je teško zamisliti u današnje vrijeme. Danas imamo sav taj vokabular, međunarodne diskurse o stambenim pravima i dostupnosti stanovanja. Mislimo da je osnovno ljudsko pravo imati pristojno mjesto za život. Tada je to bila sasvim druga priča", dodala je.
Utjecaj topografije
Topografija Hong Konga također utječe na sklonost malim stanovima. Planinski krajolik njegovih otoka nije pogodan za gradnju, a 75 posto teritorija su zelene površine ili prirodni krajolik, veći dio u obliku zaštićenih parkova. Taj napor očuvanja predvodio je bivši guverner Hong Konga i strastveni ljubitelj prirode Lord MacLehose. Kako se gradsko stanovništvo povećavalo 1960-ih i 1970-ih godina, odredio je golemi šumoviti teren Hong Konga koji je bio pod zaštitom vlade.
Tako su nastala 24 parka koja djeluju kao važno vodozaštitno područje za ograničenu vodoopskrbu Hong Konga, kao i očuvanje 443 četvorna kilometra šuma, travnjaka, močvara, kamenih formacija i više od 3300 vrsta flore. To znači da je grad napučeniji više nego što govore ukupni podaci, budući da je samo sedam posto zemljišta stambeno uređeno. Njegovih 7.5 milijuna stanovnika uguralo se u četvrti s neboderima stisnutima između mora i planina. Najnaseljenija četvrt je Kowloon, s gustoćom naseljenosti od 49.000 ljudi po četvornom kilometru, što je gotovo dvostruko više od 27.600, koliko ih živi u istoj količini prostora na Manhattanu.
Vladine politike koje favoriziraju šačicu elitnih građevinskih poduzetnika stvorile su ovaj način stanovanja i utjecale na to da bude prihvaćen među stanovništvom Hong Konga. Posjedovanje vlastite sobe, čak i manje od parkirnog mjesta, može se smatrati poboljšanjem javnog stanovanja, u kojem živi gotovo polovica stanovništva (i za koje postoji šestogodišnja lista čekanja). Naime, postoje još manji "kavezi" ili "lijesovi", prostorije od devet četvornih metara iznajmljene stanovnicima Hong Konga s najnižim primanjima.
Neoliberalni mentalitet
Kapitalistički, neoliberalni mentalitet Hong Konga omogućava opstanak tako skučenih stanova, smatra Ng s Kineskog sveučilišta. Prevladava stav: "Ako si ne možete priuštiti kupnju pristojnog doma, sami ste krivi." Oni koji uspiju u životu imaju interes održati status quo kako bi sačuvali visoke vrijednosti imovine. Međutim, rastu socijalni i psihološki problemi stanovnika Hong Konga. Prva studija te vrste, objavljena u srpnju 2020., otkrila je značajan utjecaj veličine stambenog prostora na visoku razinu stresa i tjeskobe.
"Razgovarao sam s ljudima koji kažu da su zbog toga razmišljali o samoubojstvu. Upoznao sam oca koji je radio prekovremeno kako bi platio stanarinu za mali stan i nekoliko je puta htio skočiti sa zgrade. Ljudi se osjećaju depresivno i beznadno. Skučeni životni prostor obično ima manje rasvjete ili ventilacije, pa se stanari osjećaju potlačeno kad tako žive dulje vrijeme. Uobičajeni rezultat je da ljudi ne žele ostati kod kuće", kaže Chan Siu-ming, glavni autor studije i docent društvenih i bihevioralnih znanosti na Gradskom sveučilištu u Hong Kongu.
Druženja na otvorenom i racionalizacija prostora
Mnoga se druženja zbog toga u Hong Kongu odvijaju na otvorenom. Hong Kong je postao poznat po svojim štandovima s hranom na otvorenom te čajanama, gdje se muškarci tradicionalno okupljaju na doručku i pušenju, čitaju jutarnje novine i razgovaraju o politici. Vikendom se čini da je cijeli Hong Kong odjeven u sportsku opremu te da obilazi rekreacijske centre, javne bazene i plaže, teniska i košarkaška igrališta. Prije nego što su ih pandemijska ograničenja privremeno zatvorila, javna mjesta za roštiljanje vikendom su bila okupljalište mnogo ljudi. Planinarske grupe kreću se kroz planinske, suptropske šume obližnjih parkova, koje su organizacije građanskog društva sačuvale od građevinskih poduzetnika. Trgovački centri, sa svojim klimatiziranim prostorima, također pružaju utočište za vikend.
Život u skučenim prostorima također zahtijeva od obitelji da pažljivo razmotri potrošačko ponašanje. Stanovi u Hong Kongu nemaju ormare, što znači da oni uzimaju dragocjenu kvadraturu od životnog prostora. Čak i u većim stanovima, koji u prosjeku ima oko 60 četvornih metara, obitelji imaju malo mjesta za stvari i moraju biti razborite u tome što kupuju i koliko dugo to drže. Zato se prošlogodišnja moda brzo odbacuje i mijenja ovogodišnjom, iako oni bogatiji također unajmljuju skladišta za pohranu odjeće za različita godišnja doba.
Ionako minimalistički namještaj mora se svesti na minimum. U mikrostanu su takve odluke još ekstremnije. Promotivni video za One Prestige pokazuje kako se jednokrevetna soba iz dnevnog boravka pretvara u blagovaonicu ili spavaonicu - niski stolić za kavu ispred male sofe podiže se kako bi postao stol za blagovanje, a zatim se kauč rasklapa u krevet. Stvarnost zahtijeva skupi namještaj izrađen po narudžbi. Umjesto toga, mali krevet poput onog u stanu dr. Leeja koristi se za sve funkcije svakodnevnog života - sjedenje, objedovanje, rad i spavanje.
Hegemonija nekretninama
"Neadekvatno stanovanje mnogi smatraju krajnjim uzrokom duboko ukorijenjenih društvenih sukoba u Hong Kongu, uključujući razlike u bogatstvu, sve dublju ekonomsku koncentraciju i obespravljenu većinu građana koji se moraju boriti s kronično skupim stanovanjem te nepovoljnim ekonomskim okruženjem koje nudi sve manje mogućnosti za poslovanje i zapošljavanje", piše Alice Poon, autorica knjige Zemlja i vladajuća klasa u Hong Kongu (Land and the Ruling Class in Hong Kong), koja je rasprodana u osam izdanja tijekom šest mjeseci nakon što je objavljena na kineskom jeziku 2010. godine.
Poon, koja je radila za nekretninskog tajkuna u britanskom kolonijalnom razdoblju, skovala je izraz "hegemonija nekretninama" da bi opisala kako su ovi građevinski poduzetnici stekli izniman utjecaj na vladinu politiku. Kupovali su ogromne površine, a zatim su ih držali netaknutima sve dok im rast cijena zbog nedostatka ponude nije omogućio povećanje profita na račun radnih ljudi.
Kako bi riješila zabrinutost oko ponude stanova, vlada Hong Konga u listopadu je objavila plan za stvaranje sjeverne metropole sa stanovima za 2.5 milijuna ljudi u blizini granice s Kinom. Kineski lideri, koji sve više jačaju svoju kontrolu nad gradom, okrivili su skupo stanovanje za velike socijalne nemire koji su izbili 2019. godine i pozvali na politička rješenja. Završetak gradnje ovih stanova trajat će godinama, dok se ponuda i dalje smanjuje. Broj privatnih stanova koji se mogu izgraditi na raspoloživim zemljišnim parcelama pao je s rekordnih 25.500 u 2018. na 13.020 u 2021. godini. Vrijednost stambenog prostora samo u 2021. porasla je za još pet posto. Gradski dužnosnici također su izrazili želju da zaustave građevinske poduzetnike u izgradnji najmanjih stanova, manjih od 18 četvornih metara.
Rast nezadovoljstva trendom mikrostanova
Tržišta ponekad mogu ponuditi i vlastite korekcije i postoje naznake da su kupci nezadovoljni trendom mikrostanova. Prema podacima, cijene stanova manjih od 24 četvorna metra porasle su samo 78 posto između 2010. i 2019. godine, što je manje od polovice ukupnog povećanja tržišta.
"Popularnost nanostanova opala je u posljednjih godinu dana", kaže Joseph Tsang, predsjednik Jones Lang LaSallea u Hong Kongu. Neki novi projekti imali su poteškoća s prodajom nanostanova, dok su veći stanovi i dalje nailazili na veliku potražnju, ističe Tsang. Neki su kupci čak prodavali takve stanove s gubitkom kako bi kupili veće stanove u novogradnji. "Ljudi shvaćaju da mogu kupiti i veći stan ili stan na udaljenijem mjestu s više prostora", kaže Tsang.
Unatoč tome, prosječna cijena nanostana manjeg od 24 četvorna metra porasla je na oko 33.000 dolara po četvornom metru u prvih devet mjeseci 2021. godine. To čini najmanje stanove skupljima od stana uobičajene veličine, i to gotovo 5000 dolara po četvornom metru. Neke su građanske skupine peticijama su zatražile da se investitorima zabrani gradnja sve manjih stanova. Ista kvadratura podijeljena na dva stana daje veću zaradu, istovremeno uzimajući danak na društvu u cjelini.
"Nije da ljudi stvarno žele živjeti u malim stanovima, nego nemamo dovoljno snažan društveni konsenzus da postoji pravo na adekvatno stanovanje. Ljudi su s vremenom prešli na način razmišljanja o imovini kao razmjenskoj vrijednosti, ne misleći na ono što nazivamo uporabnom vrijednošću. Stanovanje je namijenjeno ljudima za korištenje, podizanje obitelji, razvoj socijalnih poveznica, izgradnju zajednica i procvat kao rezultat toga", kaže Ng, profesorica na Kineskom sveučilištu.
Većina stanara mikrostanova nada se da je njihova situacija privremena, da će moći kupiti veće stambene prostore kada budu spremni za obiteljski život. Dr. Lee, koji trenutačno unajmljuje svoj stan u Kowloonu, štedi za predujam za dvosobni stan. "U tako malom stanu živim kako bih uštedio novac. Želim se iseliti što prije", rekao je Lee.
