Znaci, postoji neki nacin zivota, priblizan idealnom, kada se ljudi osjecaju zdravi, sretni, ne stare, kao u drugim zemljama vec od 40-50 godina starosti. Zanimljivo je da stanovnici doline rijeke Hunza, za razliku od susjednih naroda, izgledaju slicno Europljanima, pise bebamur.com.
Prema legendi, ovu malenu planinsku drzavu, osnovala je grupa vojnika Aleksandra Velikog tijekom indijskog pohoda. Oni su naravno, uspostavili tu strogu vojnu disciplinu – takvu da su stanovnici s macevima i stitovima morali spavati i jesti, pa cak se i igrati.
Hunze zive u blizini cuvenog "sjecista planina" – mjesta gdje se spajaju tri najveca planinska lanca u svijetu: Himalaje, Karakorum i Hindu Kush. Od 14 vrhova na planetu, koji su preko osam tisuca metara, pet ih se nalazi u blizini. U svijetu ovaj "Izgubljeni svijet" je malo poznat, ne samo zbog geografskog razloga, vec i politickog: Hunze, zajedno sa nekim drugim narodima u dolini Himalaja, nalaze se na teritoriju na kojem se skoro 60 godina vodi spor izmedu Indije i Pakistana.
Majke od 65 godina
Hunze se kupaju u ledenoj vodi, cak i na temperaturi 15 stupnjeva ispod nule, sa sto godina plesu, a 40-godisnje zene izgledaju kao djevojke, sa 60 godina imaju skladnu i savrsenu figuru, sa 65 godina radaju djecu. Ljeti jedu sirovo voce i povrce, a u zimskom razdoblju na suncu susene marelice, proklijale zitarice i ovcji sir.
Razdoblje kada voce jos nije zrelo Hunze zovu "gladno proljece", ono traje od dva do cetiri mjeseca. U ovim mjesecima, oni skoro nista ne jedu, samo jednom dnevno piju napitak od suhe kajsije. Ovaj post je kod njih uzdignut do kulta i strogo se postuje.
Skotski lijecnik Mac Harrison, koji je prvi opisao "sretnu dolinu", naglasavao je da je upotreba proteina kod njih na najnizem normalnom nivou, ako se uoce on moze nazvati normalnim. Dnevno Hunze unose u prosjeku 1933 kalorije koje sadrze 50 g proteina, 36 g masti, 365 g ugljikohidrata.
Skot koji je zivio u neposrednoj blizini doline Hunza 14 godina, dosao je do zakljucka da je ishrana glavni faktor dugovjecnosti ovog naroda. Stoga ne iznenaduje da susjedi Hunza koji zive u istim klimatskim uvjetima, stradaju od najrazlicitijih bolesti. Njihov zivotni vijek je dva puta kraci.
Presudan nacin ishrane
U knjizi Hunza – ljudi koji ne znaju za bolesti, R. Bircher je otkrio tajne dugovjecnosti Hunza. Prehrana je kljuc svega. Ukljucuje veliku kolicinu sirovih namirnica, prirodne proizvode, u prvom redu voce i povrce. Sol koriste minimalno, kao i alkohol i slatkise, a tijekom godine imaju period gladovanja.
Za svoju tajnu dugovjecnosti mjestani kazu jednostavno: budi vegetarijanac, stalno radi fizicki, uvijek se kreci i ne mijenjaj ritam zivota, tada ces zivjeti od 120 do 150 godina.
Visoka radna sposobnost u najsirem smislu rijeci, kod Hunza se manifestira kako pri radu, tako i tijekom plesova i igara. Za njih je proci 100 – 200 kilometara, isto sto i za nas prosetati oko kuce. Oni se izuzetno lako penju uz strmu planinu da bi prenijeli neku vijest, i vracaju se kuci svjezi i veseli.
Hunze se stalno smiju, oni su uvijek dobro raspolozeni, cak i ako su gladni i ako im je hladno. Nikada se ne ljute, ne zale se, nisu nervozni, ne svadaju se medusobno i s potpunim dusevnim spokojom nadilaze fizicku bol, nevolje, buku, navodi se u literaturi o ovom vrlo zanimljivom plemenu.
