Nijemci vole čuti kad ih se smatra učinkovitima, ali i prije ove šepave borbe protiv pandemije bi mnogi priznali kako to možda i nije baš puna istina. Odakle taj mit - i može li uopće nestati, pita se DW.
Kad Christna Röttgers počne raditi sa svojim međunarodnim studentima i mušterijama koje savjetuje, često želi probiti led igrom asocijacija. Koje pojmove povezuju s Njemačkom? I uvijek se čuje isto: to je učinkovitost, nešto kao stroj koji će se uvijek probiti naprijed.
Njemačka učinkovitost je međunarodno usvojen stereotip koji nikako da nestane. Tijesno je povezana i s drugim njemačkim vrijednostima tako da je teško i tu vrlinu postaviti u pitanje. Ipak, pogled u prošlost otkriva korijene tog mita o učinkovitosti, ali i kako se razvijala i ta vrlina i percepcija o toj osobini Nijemaca.
Učinkovitost bismo mogli definirati kao postizanje željenog cilja s najmanje utrošenih resursa. U tome Njemačka uživa ugled već stoljećima, a porijeklo vuče zapravo iz dva izvora.
Povjesničar James Hawes, autor knjige "Najkraća povijest Njemačke", izvor tom mitu nalazi u srednjem vijeku kad je područje Porajnja postalo međunarodno poznato po specijaliziranim proizvodima. "Tijekom tog doba su bili slavni i urari Mainza i kovači oružja iz Solingena", kaže novinarima DW.
'Pruske vrline'
Prusija, kraljevstvo na istoku izuzetno strogih protestantskih tradicija se smatra drugim izvorom tog mita, ona je stekla glas po učinkovitosti njene birokracije i vojske. To je uvelike zasluga Fridricha II. Velikog, a ujedinjenjem Njemačke 1871. se ta praksa proširila čitavim carstvom. Njene javne škole i profesionalna vojska su bili uzor i drugim državama zbog svoje organizacije i - za tadašnje doba - modernog načina djelovanja.
Pruska država 19. stoljeća je i postavila "katalog vrijednosti" koje je očekivala od svojih državnih i vojnih službenika. Tu se posebno isticala točnost, štedljivost, osjećaj dužnosti, savjesnost... "Učinkovitost" se nije posebno navodila, ali se do nje dolazi već i zbrojem ostalih poželjnih osobina.
To se smatralo preussische Tugenden, pruskim vrlinama, mada povjesničar Julius Shopes iz Centra Mosesa Mendelssohna za europsko-židovske studije u Berlinu ističe kako je potrajalo da se te vrline prošire među ostatkom stanovništva. "Ta rasprava o pruskim vrlinama je došla tek kasnije, koncem 19. stoljeća, kad se o tome počelo uopće govoriti", izjavio je on.
"Reda mora biti"
Neka područja Njemačke poput Porajnja su "postala" Prusija već ranije, mirovnim sporazumom nakon Napoleonskih ratova, i već tada su posjetitelji u tim krajevima isticali i bogatstvo i učinkovitost tih dijelova zemlje. U putopisima pišu kako se čini da sve funkcionira: "Željeznice - klasično - prometuju točno na vrijeme, carinici su brzi, hoteli su čisti, voda teče iz pipe", sažima Hawes u Najkraćoj povijesti Njemačke. U putopisima onog doba će se teško igdje naći pohvala njemačkoj kuhinji, ali i kaša, kupus i kobasica čine sitim. Dakle i to je prije svega - učinkovito.
Ta dva izvora ekonomske kvalitete i organizirane države je mit o njemačkoj učinkovitost održao sve do 20. stoljeća. Osobito raspadom carstva i teškom krizom u dvadesetima se tek javila žudnja za Ordnung - tipično njemačkim pojmom koji se tek nedovoljno može prevesti riječju "red": ono sažima i želju za jasnim pravilima i nerazumijevanje za bilo kakve ludosti. Tako i magazin Time 1934. na naslovnicu stavlja tadašnjeg predsjednika Paula von Hindenburga uz riječi Ordnung muss sein - Reda mora biti.
Nakaradna karikatura "vrlina"
Taj i takav red - pogotovo u tridesetim godinama i pojavom nacizma, nipošto nije neka poželjna osobina i toga su svjesni i sami Nijemci. Poznata je izjava iz 1982. tadašnjeg socijaldemokratskog političara Oskara Lafontainea i velikog protivnika svog stranačkog kolege koji je tada bio kancelar, Helmuta Schmidta. Nipošto nije bilo laskanje kad je izjavio kako Schmidt, svojim smislom za dužnost, predvidljivošću, pouzdanošću i dosljednošću - može biti osoba "koja bi mogla upravljati i koncentracionim logorom."
I povjesničar Schoepes ističe kako su nacisti zapravo željeli nastaviti tim "pruskim vrlinama", ali su se one pretvorile u nakaradnu karikaturu: "Samopouzdanje se pretvorilo u aroganciju, urednost se pretvorila u besmislenu pedanteriju, a izvršavanje dužnosti se pretvorilo u puku nečovječnost", kaže povjesničar. Na koncu su upravo te, takozvane pruske vrline i pomogle održati tu totalitarnu nacističku državu i njihovo sustavno ubijanje.
Franklin Mixon, profesor ekonomije specijaliziran na organizaciju rada na američkom Sveučilištu Kolumbija je i autor knjige "Užasna učinkovitost: Poduzetni birokrati i nacistički holokaust". On u knjizi argumentira kako osnova zločina nije bilo tek pasivno "slijeđenje naredbi", nego se birokratski mehanizam čak trudio naći još učinkovitiji način za taj zločin.
To je isto tako tipično njemačko načelo iz doba nacizma Dem Führer entgegenarbeiten - izaći u susret željama Führera čak i ako ne postoje jasne i nedvosmislene naredbe. "Što su (nacisti) time dobili su bili poticaji, mobilizacija svih napora birokracije i učinkovitosti koja je premašivala njihov opis radnog mjesta", piše Mixon.
Opet divljenje za "Made in Germany"
Nakon Drugog svjetskog rata i počinjenih zločina, jedva da je još itko vidio nešto pozitivno u Nijemcima, narodu za kojeg se čini da je sposoban "za vrstu nevjerojatne nečovječnosti", kaže Hawes. Ipak, kad je krenulo gospodarstvo u pedesetima i šezdesetima prošlog godina i njemačkog Wirtschaftswunder, gospodarskog čuda, opet se vratilo divljenje za njemačku industriju i robu koju proizvodi. To je opet potaklo stari mit o njemačkoj učinkovitosti, makar su u sjenu pali mnogi drugi čimbenici tog gospodarskog uspona kao što je napor smanjenja državnog duga, novčana reforma, jeftina radna snaga i mnogo toga drugog.
I nakon što su preživjeli ekonomski preokret nakon ujedinjenja Njemačke, ta zemlja se i dalje cijeni zbog njihovih proizvoda visoke kvalitete. Čini se da ona i dalje teži učinkovitosti, bilo to u industriji, vladi, na blagajni samoposluživanja ili čak u nastupu nacionalne nogometne momčadi. Učinkovitost kao "veoma njemačku vrijednost" ističu i političari poput Sigmar Gabriela kad je 2009. govorio o ekonomiji koja bi bila više ekološki usmjerena.
Ali mada se učinkovitost cijeni, ima na pretek dokaza kako nje ima sve manje. München se pripremio za Olimpijske igre 1972. tako da je u samo par godina izgradio čitavu mrežu podzemne željeznice i obnovio praktično čitav grad. Sad se zračna luka Berlina gradi već s devet godina zakašnjenja - i još uvijek se ne zna, kad će konačno biti gotova.
U ovoj pandemiji zdravstvene službe još uvijek ovise o papiru i olovci i faks-uređajima, a postupak cijepljenja, čak i nabava testova, se odvija puževom brzinom.
Stereotipi se vrlo, vrlo sporo gase
"Učinkovitost" definitivno izgleda drugačije, a neki stranci u Njemačkoj vremenom primjećuju također tipičan njemački paradoks: Nijemci su učinkoviti, ali su uvelike i potpuno nesposobni za pragmatizam. Ako postoji jedan put nešto postići, neće biti potrebe tražiti neki drugi.
Najnoviji primjer: postavili smo centre za cijepljenje protiv korone, zašto bi onda cijepljenje provodili i kućni liječnici? Vode se beskonačne rasprave, a argument kako bi to bilo brže i praktičnije - za Nijemce izgleda da ne znači mnogo. Tu je onda i tradicija života u istočnoj, nekad socijalističkoj Njemačkoj gdje inicijativa nikad nije bila na cijeni.
Naravno da ima i drugih Nijemaca, poduzetnika i tvrtki koji u svakom svom produktu žele postići vrhunac točnosti i preciznosti. Isto tako, na mnogim proizvodima nekih zvučnih njemačkih imena će negdje sitno pisati i "Made in China" - i to je proces kojeg je teško zaustaviti.
Ali i Nijemac kao što je Andreas von Schumann, savjetnik u državnoj agenciji za industrijski razvoj GIZ se pita, kako je uopće moguće da se taj mit o njemačkoj učinkovitost tako uporno održava usprkos brojnim primjerima koji svjedoče suprotno. On je autor tri istraživanja o percepciji Njemačke u svijetu i njegov je zaključak kako stereotipi veoma dugo žive: "Oni se mijenjaju veoma, veoma sporo", kaže novinarima DW.
Takav mit i stereotip će nestati samo ako ima sve manje primjera koji svjedoče o tom mitu i ako prolazi sve više vremena između njih tako da ljudi više ne mogu povezati zbivanje sa nekom predodžbom. "To može oslabiti (stereotip) mnogo snažnije nego ako čujete za neki primjer koji je suprotan mitu u kojeg ste uvjereni", kaže von Schumann.
