1. Većina predsjednika nosilo je uniformu
Čak je 24 predsjednika SAD-a služilo u Vojsci, 23 kao časnici, dok je vojnik James Buchanan jedini novak koji je izabran za predsjednika. Teddy Roosevelt jedini je predsjednik odlikovan Medaljom Časti, iako posmrtno (Roosevelt se čak i dobrovoljno javio za I. svjetski rat - 10 godina nakon što je bio predsjednik).
Kada bi se svi predsjednici vratili kao zombiji i obukli uniformu, George Washington bi bio najviše rangirani pripadnik oružanih snaga, nakon što je 1976. posmrtno proglašen generalom armija sjedinjenih država. Drugi u nizu bio bi general armije Dwight D. Eisenhower.
2. Zašto se zovu Rangeri?
Rangeri su elitno lako pješaštvo Armije SAD-a. Osnovani su u 18. stoljeću za borbe na zapadu. To su ljudi koji su 'išli naprijed i tražili neprijateljske Indijance'. Bavili su se izviđanjem između fiksnih utvrda. Tijekom borbe za američku nezavisnost Rangeri su vodili gerilsku borbu protiv neprijatelja.
Rangerski moto je 'Rangeri idu prvi!'. Nastao je tijekom razgovora između generala Normana Cote i bojnika Maxa Schneidera na plaži Omaha tijekom invazije na Normandiju.
"Koja postrojba je ovo", pitao je Cota
"5. rangerska, gospodine", odgovorio je Schneider.
"Prokletstvo", rekao je Cota. "Ako ste vi Rangeri, idete prvi!"
3. George Washington izabrao je boje sadašnje svečane uniforme
Kontinentalni je kongres 1778. zadužio generala Washingtona da odluči o službenoj uniformi SAD-a. U listopadu 1779. odlučio je da vojnici trebaju nositi 'plave kapute s podstavama različite boje za razne trupe država, topništva, topničkih časnika i lakih draguna". Tijekom slijedećih 200 godina Vojska je isprobavala razne boje - bijelu, žučkasto smeđu i zelenu, ali od 2010. ponovo se izdaju uniforme koje slijede washingtonov dizajn boja.
4. Konjički juriši u 21. stoljeću?
U listopadu 2001. pripadnici 5. grupe Specijalnih snaga (zračnodesantnih) povezali su se s CIA operativcima i Sjevernim savezom u Afganistanu. Otkrili su da je najbolji način za kretanje po očajnom terenu jahanje na konju. Kako je jedan specijalac napisao višem stožeru: "Savjetujem ljude kako najbolje iskoristiti lako pješaštvo i konjicu u napadima na talibanske T-55 tenkove, oklopne transportere BTR, minobacače, D-30 topništvo, ZSU 23-2 protuzračne topove i strojnice (DŠK i PKM). Taktika za koju sam mislio da je zastarjela izumom strojnice. Ne sjećam se jesu li se Sjedinjene Države borile na sličan način još od kada je Gatling strojnica uništila juriše Pancha Ville u meksičkom građanskom ratu početkom prošlog stoljeća... A sada to radimo svaki dan od kada smo sletjeli".
Do pada grada Mazar-e Sharifa, konji specijalaca potpuno su oglušili od pucnjave i eksplozija pa su vojnici mogli bez problema pucati jurišnim puškama s njih.
5. Vojska je starija od Sjedinjenih država.
U bitkama kod Lexingtona i Concorda borile su se milicije (ljudi koje je na oružje pozvao Paul Revere, koji nije vikao "Britanci dolaze!" jer je većina stanovništva Massachusettsa smatrala sebe Britancima). Kada je postalo jasno da će doći do pravog rata, Drugi Kontinentalni kongres organizirao je Kontinentalnu vojsku s unificiranom zapovjednom strukturom, pod zapovjedništvom general bojnika Georgea Washingtona. Odluka je proglašena 14. lipnja 1775. i još se uvijek slavi kao rođendan Vojske SAD-a.
Kolonistima se nije sviđala pomisao na stajaću vojsku. Stoga je Kontinentalna vojsta ostala relativno mala, s kratkim rokom novačenja da bi se spriječila 'tiranija'. To je dovelo do problema s nedostatkom iskustva. Baš kad bi vojnik napokon naučio kako se najbolje boriti u ratu, ugovor bi mu istekao. Uz to, vojska je jako ovisila o milicijama pojedinih država, koje su imale puno problema s disciplinom.
Nakon ratifikacije Deklaracije o nezavisnosti postalo je jasno, kako je John Adams napisao, da Sjedinjenim Državama treba "regularna vojska, i prije svega disciplina, jer znam da se bez toga ne možemo razumno nadati da ćemo biti moćan, prosperitetan, ili slobodan narod". Uskoro nakon toga novačenje je produženo na tri godine a Kontinentalna vojska prošla je kroz seriju ekspanzija i radikalnih reformi.
6. Washington nikada nije tražio zapovjedništvo nad Kontinentalnom vojskom, ali...
Nema dokaza da je George Washington ikada lobirao da postane zapovjednik Kontinentalne vojske. Upravo suprotno - svako washingtonov zapis pokazuje neodlučnost da prihvati posao, kao i opći odjećaj neadekvatnosti za tako veliki zadatak. S druge straneWashington se pojavio na Drugom kontinentalnom kongresu noseći svoju vojnu uniformu. Kada je došlo vrijeme da se izabere vrhovni zapovjednik nove Kontinentalne vojske, odlučeno je da je on najbolji čovjek za posao,
Postojali su dobri razlozi za to. Politički, Washington je doveo Virginiju na američku stranu. Vojno, radilo se o najiskusnijem lokalnom časniku na kontinentu. Prije se borio u francuskom i indijanskom ratu. Kasnije je služio kao zapovjednik Virginijske pukovnije - prve aktivne pukovnije u kolonijama, gdje je iz prve ruke svjedočio taktici britanske vojske, što će mu kasnije dobro doći.
7. Vojska ima svoje astronaute
Vojnici koji skaču iz aviona imaju zračno-desantna krila. Oni koji izlaze iz helikoptera nose zračno-jurišna krila. Oni koji lete u svemir nose astronautska krila. Pukovnik Douglas Wheelock nosi sva tri para. Proveo je 178 dana u svemiru kada je služio kao prvi aktivni časnik koji je zapovijedao Međunarodnom svemirskom stanicom.
8. Specijalne snage su svuda i rade sve
Sudeći po podacima ureda za javne poslove Zapovjedništva Specijalnih snaga, tijekom zadnjeg desetljeća Specijalne snage Armije SAD-a djelovale su u 135 od 195 priznatih zemalja svijeta. Njihovih devet glavnih zadataka su nekonvencionalno ratovanje, strana i unutrašnja obrana, direktno djelovanje, protuustaničko djelovanje, posebno izviđanje, protuterorističko djelovanje, informacijske operacije, sprečavanje širenja oružja za masovno uništenje i pomoć sigurnosnim snagama.
9. Rhode Island > Vojska > Montana
U 2014. bilo je otprilike 490.000 vojnika na aktivnoj dužnosti, 205.000 vojnika u pričuvi, i 354.200 vojnika u Nacionalnoj gardi što ukupno čini 1,049,200 pripadnika Vojske SAD-a. Za usporedbu, to je podjednako broju ukupnog stanovništva Swazilanda (50.000 više-manje), pa im je bolje da dobro razmisle prije nego što napadnu SAD.
10. Njena oprema može biti mjerena u Autobotovima
Najveći helikopter kojeg trenutačno koristi Vojska SAD-a je Boeing CH.47 Chinook, koji ima dovoljno prostora za 33 vojnika punim borbenim kompletom ili 50 vojnika. Dvorotorski helikopter može nositi 11.600 kila na glavnoj kuki a na svakoj od dvije manje po 7.590 kila.
Najveći (i u biti jedini) tenk kojeg Vojska koristi je M1 Abrams. Ako bi stvarno htjeli kupiti jednog, trebalo bi vam oko 9 milijuna dolara. Koristi isto gorivo kao i mlazni avioni.
Najveći kamion kojeg Vojska koristi je transporter teške opreme (Heavy Equipment Transporter, ili HET). Glavni kamion dug je preko 9 metara, dok prikolica može biti i do 14,6 metara. Kada bi neko ušao u vašu HET kabinu i rekao "Nagazi!" vjerojatno bi mogli doći do 64 kilometra na sat. Samo vozilo teži preko 40 tona.
11. Zadnja je od svih rodova koja je uzela službenu pjesmu
Vojsci je trebala 181 godina da se odlući za pjesmu. U 1940-tima čak je održala i natjecanje u nadi da će pronaći pravu glazbu. 'The Army’s always there' glazbenika Sama H. Stepta došla je blizu, čak je svirana na eisenhowerovoj inaguraciji, ali su se neki bojali da zvuči previše kao popularna pjesma 'I’ve got a lovely bunch of coconuts'. Na kraju, staroj topničkoj melodiji 'Caisson song' dodani su novi stihovi, i rezultat je 'The army goes rolling along', koja je proglašena službenom na Dan veterana 1956.
