Nakon višednevnih žestokih izraelskih zračnih udara a zatim intenzivne topničke paljbe, dio preplašenih stanovnika sjeverne Gaze ne namjerava čekati kako bi vidio hoće li se ponoviti 2014. kada je uslijedio kopneni napad izraelske vojske.
U vrijeme žestokog granatiranja u četvrtak navečer, Rewaa Marouf zgrabila je svoju djecu i pobjegla iz grada Beit Lahije, nedaleko od sjeverne granice Gaze s Izraelom.
Završila je u školi koju vodi UN u izbjegličkom logoru Jabalia, pridruživši se desecima drugih koji su se nagurali unutra, dok su kolone ljudi na cestama nastavile dalje na jug u automobilima, magarećim zapregama ili pješice.
"Sjedili smo kod kuće s djecom kada je iznenada počelo topničko bombardiranje u svim smjerovima", rekla je Marouf u učionici škole u Jabaliji.
"Kuća pored naše je bombardirana, geleri su pogodili našu kuću. Još ne znamo je li kuća koju smo napustili također bombardirana", dodala je ona i opisala bijeg u zaklon.
Oni koji su se uputili prema jugu - neki vukući svoje stvari u kolicima - jedva su prolazili pored kuća srušenih u sukobu u Gazi, priobalnoj enklavi koja je dom dva milijuna ljudi i većinom je odsječena od vanjskog svijeta zbog blokade Izraela.
Izrael tvrdi da pokušava zaustaviti dolazak oružja u Gazu.
Izraelska vojska pokrenula je dva kopnena napada na Gazu u nešto više od desetljeća, godine 2009. i 2014., u sklopu dugotrajnog sukoba s Hamasom, islamističkom skupinom koja upravlja Gazom od 2007. i čiji militanti ispaljuju rakete u Izrael.
Izraelska vojska priopćila je u petak da su zračni udari pokrenuti protiv Hamasa i drugih militantnih ciljeva u Gazi te da će nastaviti koristiti silu "ako je to potrebno".
Izrael, SAD I EU smatraju Hamas terorističkom skupinom. Hamas kaže kako ima pravo prosvjedovati protiv okupacije palestinskog teritorija i traži neovisnu državu.
Nijedna strana ne pokazuje nikakve znakove popuštanja sukoba koji je izbio u ponedjeljak, a izraelske snage nagomilale su se na granici. Za neke stanovnike Gaze, posebice one na sjeveru, to je znak da je vrijeme za pokret.
