Po njegovoj želji video-intervju koji je njegova svojevrsna oporuka objavljen je nakon smrti, a dao ga je za list NIN prije dvije godine.
''Ne bih volio da me srpsko novinarstvo uopće pamti. Volio bih da ostavim dvije, tri knjige svojih tekstova. I da samo studenti novinarstva, kada hoće da vide kakav je luđak bio Tijanić uzmu i pročitaju nekoliko tekstova. Posljednjih 12 godina mog rada to nije novinarstvo, već borba za glavu'', rekao je u video-intervjuu.
"Ja duboko prezirem profesiju kojom se bavim. Novinarstvo, to je sloj robova. Ne znam ni sam što tražim u novinarstvu već četiri desetljeća. Kada sve saberem, ima deset tekstova koji mogu izraziti ono što ja mislim da sam ja. Samo deset od tisuće tekstova koje sam napisao.
Ku**im se da ljudi ne bi vidjeli moj strah
Rekao je i nešto osobno o sebi: ''Ku**im se da ljudi ne bi vidjeli moj strah. I da me zbog tog kukavičluka ne prezru. Zato se radim hrabar u situacijama koje su luđačke”.
Jer kako je i sam rekao: ''Spisak mojih neprijatelja je – 'ko je 'ko u Srbiji od najmoćnijih ljudi. Kako bih preživio te neprijatelje, ja sam morao da budem zvonar Bogorodičine crkve: ružan, grbav, nikakav. Ali da zvonim vrlo jako i daleko.”
Prisjetio se i svoje obitelji, Kosova i Dečana, te je rezignirano zaključio: ''Moj je stav da Kosovo treba prodati. Nemamo mi snage fizički da ga zadržimo. Mi smo bivši hegemoni Balkana.''
Aleksandar Tijanić, generalni direktor RTS-a, iznenada je umro u ponedjeljak ispred zgrade u kojoj je živio u Novom Beogradu. Bit će pokopan u Aleji zaslužnih građana u Beogradu u petak u 15 sati na Novom groblju.