PALMIRA - Najmanje 295 osoba, većinom džihadista i vojnika sirijskog režima ubijeno je od srijede kada su počele ofenzive IS-a na antički grad Palmiru, izvijestio je u nedjelju sirijski Opservatorij za ljudska prava (SOHR), a iz Ramadija u Iraku stiže vijest da je u borbama s IS-om izbjeglo 8000.
SOHR, koji podatke prikuplja od široke mreže civilnih, medicinskih i vojnih izvora diljem Sirije, ubijena su 123 vojnika i pripadnika milicije lojalne vlastima, 115 džihadista IS-a i 57 civila, od kojih su mnoge pogubili pripadnici ekstremističke skupine.
Istodobno, Međunarodna organizacija za migracije (IOM) izvješćuje da je iz iračkoga grada Ramadija, nad kojim Islamska država nastoji preuzeti kontrolu, pred sukobima pobjeglo oko 8000 ljudi.
"Procjenjujemo da je izbjeglo 1296 obitelji, što je oko 7776 osoba, a broj se neprestance povećava", stoji u priopćenju Organizacije.
Izbjegli su krenuli prema istoku, nastojeći stići do grada Amrijata al Faludže, no nije im dopušten prijelaz Eufrata koji je na putu prema pokrajini Bagdad, koja graniči s pokrajinom Al Anbar.
Deseci tisuća ljudi posljednjih su nekoliko mjeseci izbjegli iz područja Ramadija, osobito za vrijeme ofenzive IS-a u travnju.
Po podacima IOM-a, više od 2,8 milijuna stanovnika izbjeglo je iz regije od početka sukoba 2014. koji se vode između provladinih iračkih snaga i džihadista IS-a.
Palmira
Palmira je veliko bliskoistočno postignuće, grad kao nijedan drugi u Rimskom Carstvu, jedinstven s umjetničkog i kulturnog aspekta. U drugim gradovima glavnu su riječ vodile političke elite, dok je u Palmiri najvažniji bio stalež trgovaca. Njihovim vojnicima specijalnost je bila zaštita trgovačkih karavana kroz pustinju.
Poput Venecije, Palmira je stvorila golemu trgovačku mrežu, no u ovom je slučaju pustinja bilo njezino more, a deve njezini brodovi.
Bogatstvo stečeno trgovanjem s istokom Palmira je uložila u impresivne arhitektonske projekte u gradu.
Dobro očuvani ostaci svetišta palmirskim bogovima (Belov hram), široka ulica s kolonadama i kazalište i danas su očuvani. Arheološke iskopine ukazuju na nekad živu bliskoistočnu kulturu s upečatljivim vlastitim identitetom.
Palmirani su svoje monumentalne zgrade ponosno ukrašavali vlastitim semitskim pismom i jezikom umjesto da se oslanjaju na grčki i latinski - norme ondašnjeg antičkog svijeta.
Palmira je razvila vlastiti umjetnički stil, svoju klasičnu arhitekturu. Ukrasi na zgradama i način odijevanja govore o širokoj povezanosti s istokom i zapadom. Bila je to u ono doba kozmopolitska kultura.
No o Palmiri se još uvijek zna relativno malo. Iskopan je samo djelić gradskog prostora. Većina još uvijek leži tek nešto ispod površine, a ne u dubokim slojevima, zbog čega je gotovo nadohvat ruku pljačkašima.
Poput drugih sirijskih mjesta i Palmira je bila pljačkana u povijesti, no s obzirom na ponašanje Islamske države u Iraku postoji opravdana bojazan od sustavnog uništenja padne li Palmira u njezine ruke.
Ako se to dogodi, važno poglavlje bliskoistočne povijesti i kulture postat će još jednom žrtvom tragičnog sukoba u Siriji.
