Kada je Washington odlučio popustiti u nuklearnim pregovorima s Iranom, a Rusi i Kurdi polučili uspjehe u Siriji, Saudijci su se zabrinuli pa je kralj Salman osnovao Islamsku vojnu koaliciju za borbu protiv terorizma IMAFT, piše Sputnik.
Glavni zadatak joj je borba protiv ekstremista na teritoriju Sirije, Iraka, Jemena i Libije. Odmah po osnivanju u prosincu 2015. u IMFAT su ušle 34 države, a kasnije su im se pridružile još četiri. Pozvane su bile sve muslimanske zemlje, izuzev Irana, Sirije i Iraka pa se IMAFT pretvorio u sunitsku organizaciju.
Nedavno je na mjesto načelnika glavnog stožera takozvanog "muslimanskog NATO-a" imenovan pakistanski general Raheel Sharif. Odluka je to kojom bi IMFAT mogao postati ozbiljan blok, jer Pakistan ima šestu po veličini vojsku u svijetu i golemo vojno iskustvo. No, istodobno pitanje jest je li general poziv prihvatio sam ili je imenovan u ime države, jer Pakistan dosad nije podržavao Saudijsku Arabiju u operacijama u Jemenu.
I Turska je problematična jer kao članica NATO-a ne može sudjelovati u drugim savezima bez odobrenja, no premijer se ne želi odreći suradnje s Rijadom.
Reanimacija saveza
Kako je 2016. godina za Saudijsku Arabiju bila neuspješna, jer su doživjeli krah protiv pobunjenika Huta u Jemenu, poraz sirijske opozicije koju su podržavali te izgubili utjecaj, Saudijci su ponovno odlučili reanimirati ideju "muslimanskog NATO-a".
General Ahmet Asiri nedavno je izjavio da je vojna koalicija arapskih i muslimanskih zemalja, koju je formirala Saudijska Arabija, spremna objediniti napore s koalicijom na čelu sa Sjedinjenim Državama u borbi protiv terorističke grupe DAEŠ u Siriji i Iraku. On je naveo da se to odnosi prije svega na oslobađanje Mosula i Rake, ali nije isključio mogućnost borbe i u drugim zemljama, kao što je Libija.
Saudijska Arabija se boji mogućnosti da Iran napravi nuklearno oružje, pa spas traže u Pakisatnu dajući im ključ upravljanja u ruke čime se savezu podiže status i postaje ozbiljna organizacija.
Muke s financijama i Jemenom
U međuvremenu, Saudijska Arabija se suočava i s velikom financijskom krizom, čiji je jedan od uzroka rat u Jemenu koji protiv Huta traje dvije godine i daje tek male rezultate. Najveći problem nalazi se u tome što kod vojske koalicije prevladavaju plaćenici, dok Huti ratuju za ideju i uvjerenja.
Očigledno je da su arapske zemlje, na čelu sa Saudijskom Arabijom, ispale iz globalnih političkih formata u kojima se rješava sudbina njihova prostora. Nitko od njih neće biti u Astani na pregovorima o rješavanju sirijske krize, a Saudijskoj Arabiji je još 2013. godine istekao mandat u UN-u. Hoće li ideja "muslimanskog NATO-a" završiti kao nemoguća misija pokazat će vrijeme.
