U svjetskim medijima se sve češće spominje 'četvrta industrijska revolucija' (eng. Industry 4.0). Ali, što to zapravo znači?
Prva industrijska revolucija je počela početkom 19 stoljeća, uvođenjem parnog stroja i sve većom industrijskom proizvodnjom. Iako ovaj proces nije išao istovremeno u svim dijelovima svijeta (negdje tek početkom 20 stoljeća), ovo je bio jedan od ključnih momenata u povijesti čovječanstva, kojim je agrarna proizvodnja i individualno zanatstvo u velikoj mjeri zamijenjeno masovnom proizvodnjom - industrijskom proizvodnjom.
Daljnje unaprjeđenje i stvaranje efikasnih industrijskih procesa proizvodnje, kao i masovno korištenje električne energije obilježili su prva desetljeća dvadesetog stoljeća, što je nazvano 'drugom industrijskom revolucijom'. Ona je omogućila da si veliki dio čovječanstva može priuštiti materijalnih dobara više nego ikada prije - to je dovelo do razvoja prvih masovnih tehnologija općeg tipa, poput radija, televizije i automobila.
Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, uvođenje računala i softvera po prvi put su omogućili da neka radna mjesta u industriji više ne obavljaju ljudi, već autonomni, kompjuterski kontrolirani strojevi. Sredinom devedesetih će računala i globalna mreža, danas poznata kao Internet, postati prisutni u velikom broju kompanija i domovima širom svijeta. Treća industrijska revolucija naziva se i 'revolucija automatizacije', budući da su u protekla tri desetljeća mnogi poslovi i zadaci postali automatski, upravo zahvaljujući sve većem napretku računala, kao i njihovoj nižoj cijeni, koja je omogućila da danas preko pet milijardi ljudi ima neku vrstu pristupa internetu.
Revolucija podataka
Tako dolazimo onome što znanstvenici nazivaju 'revolucijom podataka' (data driven revolution), zapravo - četvrtom industrijskom revolucijom. Mišljenja znanstvenika su podijeljena - neki tvrde da je ona započela još 2015., dok drugi tvrde da će i početi tek nakon 2040. godine, kada se očekuje da će oko 90 posto ljudi imati pristup internetu i digitalnim uslugama i proizvodima. Znanstvenici ovo također nazivaju i početkom ere 'Homo Technologicusa', za razliku od 'Homo Sapiensa', kako se znanstveno naziva današnji nivo razvoja ljudske vrste.
'Homo Technologicus' označava početak ere u kojoj čovjek više ne koristi nijedan alat koji nije posljedica tehnološkog razvoja (npr. programeri, stručnjaci za različite vrste elektronike, astronauti i slično). Predviđanja su da će oko 40 do 60 posto zanimanja u narednim desetljećima postati 'tehnološka', na prvom mjestu u području obrazovanja, ekonomije, razvoja gradova, pa čak i medicine. Već danas postoje roboti koji mogu operirati pacijente s daleko većom preciznošću nego ljudi.
Brzi razvoj umjetne inteligencije također će doprinijeti ulasku u novu industrijsku revoluciju. Različiti modeli umjetne inteligencije već danas mogu zamijeniti neke vrste programera, mogu pisati tekstove te čak i položiti ispit za različite javne službe. Znanstvenici navode i da je razvoj umjetne inteligencije najbrži do sada viđenih tehnologija u ljudskoj povijesti - AI modeli su unaprijeđeni više od deset tisuća puta za manje od jednog desetljeća, a očekuje se da će se razvoj AI algoritama dodatno ubrzati u narednim godinama.
POGLEDAJTE VIDEO: Nova tehnologija: Do arheoloških istraživanja na Ugljanu skeniranjem iz zraka
