Početkom godine znanstveni časopis Rhinology objavio je članak grupe belgijskih i britanskih znanstvenika u kojem su objasnili da oni koji su preboljeli covid, a ostali su bez osjetila njuha ili okusa, probleme trpe još mjesecima.
Točnije, oko dvije petine onih koji su imali ove simptome covida, poremećena osjetila njuha ili okusa imaju još i tri mjeseca nakon što su prvotno izgubili osjećaj za miris ili okus.
Novinarka Der Spiegela specijalizirana za znanost u svom članku sada posebno se bavila parosmijom kod ovih ljudi, odnosno fenomenom da su opet u stanju onjušiti ili okusiti, ali da su im mirisi i okusi totalno pogrešni.
Izvještaj kao primjere kavu, luk ili zubnu pastu koji odjednom mirišu, bolje reći zaudaraju na trulo meso, na paljevinu… Članak, pak, podsjeća na mnoštvo drugih izvještaja koji su spominjali benzin, fekalije i mnoge druge simptome parosmije.
"... i tako mozak dobije krivu sliku"
Navodi se ono što je poznato odranije, da osjećaj mirisa kod ljudi (kao i kod mnoštva životinja) počinje podražajima koje registriraju osjetilne stanice u sluznici u nosu. Kad čovjek biva izložen SARS-CoV-2 upravo tu nastaju problemi, često i prvi.
Ove stanice sadrže receptore ACE2, točno one preko kojih se virus veže tijekom prodora u organizam. Na početku pandemije, upravo je taj trag znanstvenicima jako pomogao da slijede poremećaje glavnih metaboličkih organa i tkiva koji se primjećuju kod teških ili težih slučajeva oboljelih od Covida-19.
Ove stanice dotični protein sadrže stotinama puta više od ostalih, dolazi do upale i… oboljeli primjećuje jedan od tipičnih simptoma Covida.
"Njušenje je zapravo kodiranje mirisa. To si možemo predočiti poput abecede, gdje se riječ 'ruža' sastoji od slova r, u, ž i a. Molekule mirisa podražuju receptore različitih tipova koji predstavljaju, na neki način, 'slova'", objasnio je za Der Spiegel Thomas Hummel, profesor na Klinici i poliklinici za otorinoralingologiju na Sveučilišnoj klinici u Dresdenu.
"Ali, ako nekih receptora tamo više nema, u slagalici mirisa ostaju rupe i do mozga dolazi pogrešan signal", objasnio je.
On je rekao i to da parosmija po osobu koja od nje pati, može biti katastrofalna. Pritom nije mislio samo na razvijanje depresije ili tjeskobe, čak niti na probleme s prehranom, jer kako pojesti komad mesa koji smrdi na spaljenu gumu? Ili juhu koja… bolje niti ne navoditi sve mogućnosti.
Umalo izgorjeli u požaru u svom domu
Naveo je kao primjer obitelj iz Teksasa koja je preboljela Covid, koja je za sobom vukla poremećen osjećaj njuha i jedne noći u siječnju ove godine u posljednji trenutak pobjegla iz svoje kuće koja se do tada već sasvim pretvorila u buktinju.
"Ima pacijenata kojima se osjet mirisa nije oporavio niti 400 dana otkako su se zarazili", kazao je.
