Ishod prvog kruga predsjedničkih izbora u njihovoj zemlji je iznenadio i mnoge Rumunje, piše njemački dnevni list Rheinische Post (RP) u svojoj analizi. „Hoćemo EU, a ne KGB“, to je bila jedna od poruka na plakatima demonstranata u Bukureštu nakon „neočekivane etapne pobjede proruskog nacionalista Calina Georgescua“, stoji u članku lista iz Düsseldorfa koji potpisuje Thomas Roser, dopisnik iz Beograda, a prenosi Deutsche Welle.
Uspjeh radikalno-desnih kandidata na izborima (s osvojenih više od trećine glasova), te brzi uspon „TikTok-trijumfatora Georgescua“ ovaj njemački list promatra u kontekstu uspona „ekstremista na jugoistoku Europe“.
RP zaključuje: „Desno-radikalna ideologija je sve utjecajnija, pa čak i u etabliranim strankama, neovisno o njihovom profilu.“
'Posljedica jugoslavenskih ratova'
„Bez obzira radilo se o velikosrpskim ili velikoalbanskim, proruskim ili moldavsko-skeptičnim, bez obzira nose li kravate ili čizme (koje često koriste neonacisti, nap. red.): u regiji koja gubi korijene, u regiji koju potresaju beskonačna transformacija, emigracija i posljedice jugoslavenskih ratova, nacionalističke poruke sve više nailaze na plodno tlo.“
List RP doduše navodi kako slika u regiji nije jedinstvena, odnosno da su kontakti i suradnja ograničeni među nacionalistima iz posvađanih susjednih zemalja, od Bugarske i Sjeverne Makedonije, pa do Srbije i Hrvatske. Zajedničke prekogranične karakteristike su im „veličanje domaćih ratnih zločinaca, autoritarna sklonost jakim figurama, demoniziranje migranata, čežnja za revizijom nacionalnih granica, odbacivanje ideje braka za sve i prava na pobačaj, distanciranje od navodne zapadnjačke dekadencije i glorificiranje autokratski obilježenog istoka", piše RP.
Kako u svojoj analizi dodaje Rheinische Post, „nacionalistički lovci duša i glasova“ sve češće streme ka polugama vlasti. Kao primjer navodi Mađarsku, gdje su desno-populistički premijer Viktor Orbán i njegova stranka Fidesz već odavno iz ozbiljne igre izbacili desno-ekstremnu konkurenciju (Jobbik). „Od 2012. u susjednoj Srbiji je na vlasti nacional-populistički SNS svemogućeg predsjednika Aleksandra Vučića. Neonacističke garde poput 'Narodne patrole', ali i skupine huligana koje su tijesno povezane s tajnim službama i narko-klanovima, služe beogradskim vlastodršcima na jednoj strani kao izvanparlamentarne batinaške trupe, a s druge strane se oni (vlast, nap. red.) uz pomoć ekstremističke konkurencije mogu profilirati kao 'umjerena snaga'“, piše dopisnik Thomas Roser.
RP: 'Glorifikacija ustaškog režima'
I dok je ruski utjecaj, kako nastavlja list iz Düsseldorfa, upadljivo jak u desno-ekstremnim krugovima u Bugarskoj, Srbiji, Crnoj Gori ili Sjevernoj Makedoniji, on gotovo da ne igra nikakvu ulogu među velikoalbanskim nacionalistima ili kod krajnjih desničara u Hrvatskoj, koji su često, kako piše ovaj list, religiozno obilježeni: „Neke ultra-nacionalističke stranke u Hrvatskoj, poput Domovinskog pokreta koji u međuvremenu sjedi u vladi, potječu iz miljea desnog krila konzervativnog HDZ-a.“
Vladajuća stranka u Hrvatskoj ne može se nikako označiti kao desno-populističku ili desno-ekstremnu, piše njemački list. Ali dodaje: „HDZ-ovi napori oko toga da u svoje redove 'inkorporira' i desni rub, odnosno da ga tako eliminira, nisu baš uspješni. Glorifikacija fašističkog ustaškog režima već odavno je mutirala u sastavni dio nacionalnog političkog folklora, a ne samo na nogometnim utakmicama i rock-koncertima. Desno-klerikalni pokreti se bore protiv ravnopravnosti žena, pobačaja i istospolnih brakova. Istovremeno su sve češći rasistički motivirani napadi na azijske radne migrante“, zaključuje Thomas Roser u RP-u.
POGLEDAJTE VIDEO Ekstremist na popisu migranata koji su sletjeli u Hrvatsku
