Godina 2018. ostat će u sjećanju kao vrlo burna politička godina za njemačke prilike: nakon najduljeg procesa formiranja vlade u povijesti zemlje, uslijedile su nove turbulencije koje su kulminirale povlačenjem Angele Merkel s mjesta predsjednice Kršćansko-demokratske unije (CDU) i najavom povlačenja s mjesta kancelarke.
Već je i kraj 2017. dao naslutiti da će 2018. biti zanimljiva godina na političkom planu.
Iako su izbori održani još u rujnu 2017., početak 2018. Njemačka je dočekala bez nove vlade, jer su prije toga propali pregovori između Unije CDU/CSU, liberala i zelenih tako da su demokršćani Angele Merkel, koji su pretrpjeli veliki gubitak glasova, ali su ipak ostali najjača stranka, bili prisiljeni na pregovore sa socijaldemokratima.
No pristanak Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD) i njezinog oslabljenog čelništva, prije svega predsjednika Martina Schulza, odveo je ovu stranku u još dublju krizu koja je kulminirala njegovom ostavkom i dolaskom Andree Nahles na čelo SPD-a. Stranka je nakon mnogih previranja tek početkom travnja na izvanrednom stranačkom kongresu pristala na ponovni ulazak u koaliciju s demokršćanima.
Unija CDU/CSU u borbi za opstanak
No to nije bio kraj problema četvrtog kabineta Angele Merkel. Nakon što je koliko-toliko uspjela privoljeti socijaldemokrate na rad u zajedničkoj vladi, žestok otpor Kršćansko-demokratskoj uniji (CDU) i njezinoj šefici počeo je dolaziti iz redova sestrinske Kršćansko-socijalne unije (CSU).
Predsjednik CSU-a i novi ministar unutarnjih polova Horst Seehofer je u namjeri da svoj CSU-u, koji kao demokršćanska opcija na izbore izlazi samo u Bavarskoj, ojača uoči pokrajinskih izbora u listopadu, započeo otvoreni sukob s Angelom Merkel povlačeći poteze koji su prije svega bili upereni protiv njezine izbjegličke politike.
Ovakvo ponašanje CSU-a dovelo je, nakon gotovo sedamdeset godina postojanja, Uniju CDU/CSU do ruba raspada. Sve te razmirice unutar Unije, ali i vlade, dovele su do katastrofalnih gubitaka stranaka vladajuće koalicije na izborima u saveznim pokrajinama Bavarskoj i Hessenu.
Pokazalo se da CSU skretanjem udesno nije uspio vratiti birače koji su se okrenuli desno-populističkoj Alternativi za Njemačku (AfD), nego je zbog populizma otjerao umjerene birače koji su se pojačano okrenuli Zelenima, koji su se na prethodnim pokrajinskim izborima etabliralu kao velika „narodna“ stranka i s drugog mjesta po snazi potisnuli SPD.
Gubici stranaka vladajuće koalicije na kraju su doveli do povlačenja Angele Merkel s mjesta predsjednice CDU-a nakon 18 godina.
U dramatičnom obraćanju javnosti dan nakon velikih gubitaka na izborima u Hessenu, Angela Merkel najavila je da se na stranačkom kongresu u prosincu više neće kandidirati za mjesto predsjednice stranke i da će na dužnostu kancelarke ostati do kraja tekućeg mandata 2021 godine.
„Dostojanstveno sam došla na ovu poziciju, dostojanstveno je želim i napustiti“, rekla je Merkel te najavila da se na izborima 2021. više neće kandidirati niti za zastupnicu u Bundestagu.
Pobjeda Merkeličine kandidatkinje
Utrka za njezinu nasljednicu počela je odmah.
Isti dan kada je Merkel najvila svoje povlačenje, kao kandidat za mjesto predsjednika javio se nekadašnji predsjednik zastupničkog kluba demokršćana u Bundestagu, Friedrich Merz, koji je politiku 2004. napustio nakon sukoba s njom.
Merz je od početka slovio kao kandidat konzervativnijeg dijela stranke, koje se nikako nije moglo pomiriti s pravcem koji je pod vodstvom Angele Merkel CDU doveo do liberalnih pozicija i odmaknuo stranku od njezinih konzervativnih korijena.
No glavna konkurentica Merzu, Annegret Kramp-Karrenbauer, koju je Merkl početkom godine postavila na poziciju glavne tajnice stranke, na stranačkoj je konvenciji početkom prosinca tijesno pobijedila, čime si je pripremila put i za kandidiranje za kancelarku na sljedećim izborima.
Izbjeglice i dalje važna društvena tema
No unatoč pozitivnim pomacima i znakovima uspješne integracije, izbjeglička politika Angele Merkel i dalje je jedna od najprisutnijih tema njemačke svakodnevice.
Kulminacija netrpeljivosti, koja je prije svega prisutna na istoku Njemačke, dogodila se u kolovozu kada je pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima nožem na smrt izboden njemački građanin, a kao glavni osumnjičeni slove trojica mladih izbjeglica.
Nakon toga su radikalni desničari organizirali prosvjede koji su se pretvorili u otvorene sukobe između policije i ekstremno desnih i lijevih prosvjednika.
Ekstremna desnica je bila i tema mamutskog procesa koji je nakon nekoliko godina u srpnju okončan doživotnom kaznom zatvora za Beate Zschäpe, jedine preostale članice Nacionalsocijalističkog podzemlja (NSU), ekstremno desne terorističke organizacije, koja je u razdoblju od 2000. do 2007. ubila devetero građana turskog i grčkog porijekla i jednu policajku.
I uz političke potrese gospodarstvo cvjeta
No „talijanske uvjeti u politici“, kako su to nazivali njemački mediji aludirajući na dugo razdoblje formiranja nove vlade i kasnije političke turbulencije, pratilo je razdoblje izuzetne gospodarske stabilnosti i rekordno niske stope nezaposlenosti.
Njemačkoj već sad, prema procjenama Saveznog ureda za zapošljavanje, nedostaje 1,2 milijuna stručnih radnika, a ta brojka bi se, zbog demografskog kretanja i sve jače digitalizacije privrede, mogla povećati.
Stanje na tržištu rada više ne mogu ublažiti niti stručnjaci iz EU. Zato je koalicijska vlada, kao jedan od svojih najvećih projekta, krajem godine prihvatila i zakon o useljavanju radne snage, koji će po prvi put nakon nekoliko desetljeća i kvalificiranim radnicima izvan EU-a omogućiti dolazak i rad u Njemačkoj.
Stanje na tržištu radne snage nisu ublažile ni izbjeglice, koje su u znatno većem broju 2015. i 2016. došle u Njemačku. Od njih 1,2 milijuna, posao ili mjesto u obrazovnom procesu pronašlo ih je više od 400.000 tisuća.
Automobilska industrija u krizi zbog dizela
Za njemačku industriju, pogotovo automobilsku, godina 2018. ostat će u sjećanju kao godina velike krize dizelaša.
U veljači je sud u Stuttgartu gradskim vlastima naložio zabranu prometa dizelaša. Nakon toga je ista odluka uslijedila u još nekoliko većih njemačkih gradova. Njemačka vlada, koja pod svaku cijenu želi izbjeći zabrane, još nije uspjela automobilsku industriju privoljeti na mjere kojima bi bile smanjene emisije dušikovog oksida koje su ih i odvele u probleme.
Njemačka se ove godine suočila i s neuobičajenim sušama koje su u jednom trenutku dovele do nestašice goriva zbog toga jer riječni tankeri, zbog niskog vodostaja Rajne, nisu bili u stanju prevoziti dovoljno goriva do velikih urbanih centara u donjem toku rijeke.
Dugotrajne suše su dovele i do drastičnog porasta cijene omiljenog njemačkog povrća, krumpira.
