Sjevernokorejski status izgnanika svakog se dana sve više povećava. Unatoč tome, ispod očigledne izoliranosti leži neobična anomalija - njezina začudno skupa diplomatska mreža. Od osnutka 1948. godine, Sjeverna Koreja je uspostavila diplomatske odnose s više od 160 zemalja svijeta, a do dana današnjeg održava 55 veleposlanstava i konzulata u 48 zemalja. Manji, ali i dalje značajan broj država - njih 25 sveukupno, imaju diplomatske misije u Sjevernoj Koreji, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačku i Švedsku. Otkriva to karta diplomatskih veza koju je napravio Lowy institut.
Protjerali diplomate
Kina i Rusija, kao nekad komunistički susjedi, među prvima su uspostavili diplomatske odnose nakon osnivanja Demokratske Narodne Republike Koreje, kako je službeno ime Sjeverne Koreje. Sjedinjene Američke Države pritišću ostatak svijeta da prekinu veze s Pjongjangom, na čelu s američkom veleposlanicom pri UN-u, Nikky Haley, koja poziva "sve nacije da prekinu diplomatske odnose". Među onima koji su poduzeli određene mjere protiv Sjeverne Koreje su Španjolska, Kuvajt, Peru, Meksiko, Italija i Mijanmar - svi su oni proteklih mjeseci izbacili sjevernokorejske veleposlanike ili diplomate iz svojih država. Portugal, Uganda, Singapur, Ujedinjeni Arapski Emirati i Filipini su zamrznuli ili prekinuli diplomatske veze.
Unatoč tome, mnoge sjevernokorejske diplomatske misije diljem svijeta, pa čak i one koje sami ugošćuju, i dalje su otvorene. Štoviše, neke afričke zemlje čak i surađuju s Pjongjangom u raznim građevinskim, energetskim i poljoprivrednim projektima.
Misije u Pjongjangu
Diplomatske veze sa Sjevernom Korejom, međutim, duboko su manjkave. Svega šest od 35 zemalja članica OECD-a, međunarodne organizacije najrazvijenijih ekonomija svijeta, održavaju diplomatske misije u Pjongjangu. Sjedinjene Države nikad nisu uspostavile diplomatske veze sa Sjevernom Korejom. Nisu niti Japan, Južna Koreja i Francuska. Što znači da se Amerika, i neki od njezinih najbližih azijskih saveznika, moraju osloniti na druge države kad su u pitanju informacije koje cure iz Pjongjanga. Države poput Njemačke, Ujedinjenog Kraljevstva i Švedske, koje ondje imaju veleposlanstva u istom kompleksu, zasad nisu protjerale sjevernokorejske diplomate niti su sami izbačeni iz "izolirane" zemlje.
Loše i dobre strane
Sjevernokorejska mreža diplomatskih misija u Aziji, Europi, na Bliskom istoku i u Africi bila je ključna za generiranje prihoda, kako legalnog tako i ilegalnog, te izbjegavanja rastuće mreže UN-ovih jednostranih sankcija. Veleposlanstva se većinom samostalno financiraju, a optužbe da funkcioniraju kao paravani za nezakonite aktivnosti su brojne. Europski domaćini sjevernokorejskim misijama žalili su se da zgrade veleposlanstava ilegalno iznajmljuju lokalnim tvrtkama. U Pakistanu, zemlji koja gaji povijesno dobre odnose s Pjongjangom, provala u rezidenciju sjevernokorejskog diplomata izazvala je sumnje u njegovu povezanost s ilegalnim švercom alkohola.
RAZORNO ORUŽJE OD KOJEG SVI STRAHUJU: Sjeverna Koreja slučajno pokazala svoju prvu atomsku bombu?
Na obje strane, obavještajne agencije sumnjičave su prema stranim diplomatima. Strogo ih nadziru i ograničavanju njihovo kretanje. Uz to, Sjeverna Koreja vrši protuobavještajni nadzor čak i svojih diplomata u strahu da bi mogli prebjeći. S obzirom na sve probleme, očito je pitanje što diplomacija može uopće postići? Pa, smatraju stručnjaci, koliko god diplomatske veze Pjongjanga s ostatkom svijeta bile krhke, one jasno pokazuju da diplomatske opcije rješavanja sjevernokorejske krize i dalje nisu iscrpljene.
