„Što ćete vi ulaziti u Blažuj? Ne sviđa vam se što vam mi ovdje pričamo, pa ćete ulaziti. Pitali ste, ja sam odgovorio da nema nikakve potrebe da ulazite u kamp." Ovo je posljednji primjer bahatosti prema medijskom izvještavanju kada je riječ o migrantskoj krizi, u ovom slučaju Dragana Mektića, ministra sigurnosti BiH u tehničkom mandatu. Bio je to njegov odgovor na novinarsko pitanje: „Kada možemo ući u kasarnu Blažuj i vidjeti kakvi su uvjeti?", piše Dragan Maksimović za Deutsche Welle.
Da stav ministra Mektića nije usamljen primjer pokazuje i činjenica da novinari još čekaju dozvolu od Međunarodne organizacije za migracije za ulazak u kasarne Blažuj i Ušivak, kako bi, u interesu javnosti, vidjeli u kakvim su uvjetima migranti smješteni u tim objektima.
Problemi novinara na terenu
I na terenu se novinari susreću s brojnim problemima. Novinar DW-a Ajdin Kamber doživio je nekoliko neugodnih situacija. Neki su, kaže on, spremni surađivati s medijima, dok postoje i oni koji ne shvaćaju važnost medija i njihovu ulogu u pravovremenom i istinitom izvještavanju, posebno u kriznim situacijama.
„Čini se da je mnoge nespremne dočekala sva ova situacija s migracijama u BiH i ne znaju adekvatno odgovoriti izazovima te je osjetan pritisak i nervoza u njihovom radu koji se ispoljavaju i prema predstavnicima medija, pa tako i javnosti, odnosno građanima. Teško je doći do informacija i ne samo da nedostaje komunikacije, suradnje i otvorenosti nego su prisutni različiti oblici pritisaka i ovo se posebno odnosi na vlasti u Unsko-sanskom kantonu. U nekoliko navrata mi se događalo da danima čekam odgovor na postavljena pitanja, a često ne dobijem nikakav odgovor", kaže Kamber.
Kamber ističe i da je zabrinjavajući porast medija koji neprofesionalno izvještavaju, šire dezinformacije, antimigrantsku retoriku i govor mržnje, što stvara atmosferu straha i mržnje kod lokalnog stanovništva.
Neprofesionalno izvještavanje
To što se u javnosti nerijetko stječe drugačija slika od one na terenu, kada je riječ o domaćim medijima, urednica na portalu Mondo.ba, Vesna Kerkez, vidi u velikom broju medija koji nisu dorasli tom zadatku.
„Uz dužno poštovanje kolegama, čini mi se da u 90 posto medijskog materijala nedostaje osnovne empatije i ljudskosti. Pojedinačni incidenti se tretiraju kao pravilo, zluradi ton i bombastični naslovi su konstanta, a u velikoj mjeri prisutna je i klasična novinarska manipulacija. O neukusu pojedinih portala da ne pričam, podsjetit ću samo na nedavni naslov: "Pogledajte kako migrant siluje psa (VIDEO)", kaže Kerkez, navodeći da se kao rezultat svega toga javljaju izrazito negativni komentari na društvenim mrežama od ljudi koji nemaju nikakve veze s migrantima, a koji su gori od stavova onih koji svakodnevno na svojoj koži osjećaju svu težinu migrantske krize.
Nedostatak humanosti prema migrantima
Novinar BHT-a Ljubiša Davidović pak nije imao neugodna iskustva, bilo da je riječ o odnosu s migrantima ili s nadležnim institucijama. Prisustvovao je premještanju migranata iz Bihaća na Vučjak prije nekoliko mjeseci, kada je ta odluka donesena i kaže da nije bilo nikakvih problema u smislu odnosa prema medijima. „Moja glavna zamjerka je da se većina medija nije bavila uzrokom nego posljedicama migrantske krize i da je tijekom izvještavanja nedostajala doza humanosti i jednog čovječnijeg pristupa tim ljudima", kaže Davidović.
U prilog tome idu i žalbe koje je Vijeće za tisak Bosne i Hercegovine primilo u ovoj godini, a tiču se izvještavanja o migrantima. Od ukupno njih deset, dvije su u proceduri, a četiri su prihvaćene, u kojima je utvrđeno drastično kršenje profesionalnih standarda, kaže izvršna direktorica Vijeća Ljiljana Zurovac.
„Ovo nije samo pitanje migranata, već cijele društvene zajednice i cijelog okruženja u kojem se migranti nalaze. Pitanje nadolazeće zime treba biti tema, a ne kako stvarati paniku među stanovništvom, kroz plasiranje lažnih informacija, koje mogu nanijeti štetu migrantima, kaže Zurovac navodeći i primjer jednog portala „antimigrant.ba" koji je svojim sadržajem otvoreno pozivao na linč.
„Bio je prepun huškačkih tekstova koji su otvoreno pozivali na prebijanje i istrebljenje migranata i užasne radnje koje se mogu učiniti tim ljudima. Bilo je zabrinjavajuće čitati tekstove i od nekih profesionalnih novinara, koji su dobrih stvari uradili u svojoj karijeri, koliko su pokleknuli pod naletom negativnog razmišljanja i negativne priče o migrantima u svojim tekstovima", kaže Zurovac, uz tvrdnju da sve više građana traži da se o ovoj temi izvještava profesionalno i u interesu javnosti.
Mektićev stav oslikava odnos prema medijima
Ljiljana Smiljanić, novinarka Al Jazeera Balkans, bila je među prvim novinarima u Unsko-sanskoj županiji prije dvije godine. Što se tiče odnosa nadležnih u cijelom ovom razdoblju, kaže da nije bilo većih problema. Za nju je veći problem generalizacija svega, međusobne optužbe svih nivoa vlasti u BiH, s obzirom da se dvije godine ranije znalo da je BiH jedna od mogućih ruta za migrante, a da su na kraju svi bili nepripremljeni za krizu.
Novinari sada pak traže ulazak u kasarnu Blažuj, gdje je dio migranata iz Vučjaka prebačen, ali ni nekoliko dana od dolaska migranata nema odgovora od IOM-a, u čijoj su nadležnosti migrantski centri u cijeloj BiH. Stav s početka priče, „što ćete vi ulaziti sada u Blažuj", zapravo najbolje oslikava odnos prema medijima, odnosno prema javnosti.
