ZNATE LI ŠTO JE HIBRIDNI RAT? /

Napadi na Sjeverni tok: Taktika stvaranja pritiska koja ne ispunjava uvjete konvencionalnog vojnog ratovanja

Image

Ratovi su se tradicionalno vodili na bojištu, između dvije države i na definiranom teritoriju. To više nije slučaj

6.10.2022.
8:38
VOYO logo

Još uvijek nije poznato tko stoji iza prošlotjednih napada na plinovode Sjeverni tok u Baltičkom moru. Oštećenja su pridonijela ionako visokim tenzijama i energetskoj krizi u regiji.

Ako se ispostavi da Rusija stoji iza ove sabotaže, to se može smatrati evolucijom "hibridnog ratovanja", jer bi ova situacija pokazala kako energetski sektor i ključna infrastruktura mogu postati mete u nekonvencionalnim metodama ratovanja, piše The Conversation. Ako se dokaže da je oštećenje Sjevernog toka bio namjerni čin sabotaže, vjerojatno je da će doći do eskalacije sukoba u regiji.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Što je hibridno ratovanje?

Ratovi su se tradicionalno vodili na bojištu, između dvije države i na definiranom teritoriju. To više nije slučaj. Kako tehnologija postaje naprednija, a neprijatelji sofisticiraniji, zemlje su se polako počele udaljavati od tradicionalnog stila ratovanja.

Danas se rat odvija na nekoliko domena: u zraku, na kopnu, na moru, u svemiru i kroz cyberprostor, često istovremeno.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Hibridno ratovanje odnosi se na nove i manje konvencionalne metode ratovanja. Može se odvijati u političkim, ekonomskim i građanskim sferama, često kombinirajući nekoliko taktika ratovanja. Hibridno ratovanje čini nejasnima granice između konvencionalnog i nekonvencionalnog ratovanja, kao i razliku između vremena rata i vremena mira. Kao što je definirao NATO savez, hibridno ratovanje može uključivati niz taktika kao što su terorizam, migracije, piratstvo, korupcija ili etnički sukobi.

I dok hibridno ratovanje nije novi koncept, tehnološki napredak omogućio je nove načine provođenja hibridnih strategija, kao što su informacijski ratovi ili cyber napadi.

Mnogi komentatori zabrinuti su da bi Rusija ili neke druge zemlje sa sličnim vojnim sposobnostima mogle napasti podvodne internetske kablove. Prema tome, razumjivo je zbog čega neki europski političari tvrde da bi sabotaža ovako ključne energetske infrastrukture, kao što je Sjeverni tok, mogla označavati novu razinu hibridnog ratovanja.

Razvoj nove podvodne tehnologije, kao što su autonomni podvodni dronovi, također bi mogao biti iskorišten za postizanje vojnih ciljeva. Takve strategije hibridnog ratovanja koje se koriste u morskim zonama vjerojatno će dovesti do daljnjih rasprava o primjenjivosti međunarodnog zakona o morima.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Image
JOŠ MALO I GOTOVO /

Sjeverni tok 2 trebao bi biti završen kroz nekoliko tjedana, SAD strahuje zbog Europe i ruskog plina

Image
JOŠ MALO I GOTOVO /

Sjeverni tok 2 trebao bi biti završen kroz nekoliko tjedana, SAD strahuje zbog Europe i ruskog plina

Taktika koja ne ispunjava uvjete konvencionalnog vojnog ratovanja

Količina štete na plinovodima Sjeverni tok mogla bi pogoršati već ionako ranjivu situaciju u kojoj se europa nalazi. Kontroliranje i fokusiranje na prirodne resurse za postizanje vojnog uspjeha već je viđeno u nekim ranijim sukobima. Primjerice, Islamska država je u Siriji kontrolirala naftnu rafineriju i područja oko nje, čime je održavala svoj financijski model. Također, ekološke posljedice oštećenja podsjećaju na incident iz Prvog zaljevskog rata u kojem je Saddam Hussein namjerno uništio naftna polja i platforme i tako izazvao ekološku opasnost.

Ipak, šteta izazvana na plinovodima nije nastala unutar granica prostora gdje se odvija konflikt. Ona se dogodila u međunarodnim vodama Baltičkog mora. Upravo ova značajka pokazuje kako su se promijenile strategije hibridnog ratovanja – konkretno, kako takve taktike ne moraju ostati u samoj zoni sukoba. Zapravo, incident na plinovodima nije bio izravan napad na Zapadne ili teritorije zemalja članica NATO-a. To je glavno obilježje "sive zone" – taktike stvaranja pritiska koja ne ispunjava uvjete za konvencionalno vojno ratovanje.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ako Rusija jest odgovorna, to bi se moglo shvatiti i kao operacija pod lažnom zastavom - kako nazivamo napad u kojem krivac želi svaliti odgovornost za incident na neprijatelja - da bi tako oslabio i unio nered u neprijateljevu vojnu koheziju. Takva operacija rezultirala bi dezinformacijama i mogla bi se koristiti za izazivanje novih vojnih akcija.

Zanimljivo je napomenuti da je Vladimir Putin za napade na Sjeverni tok okrivio SAD, a ruski veleposlanik pri UN-u prošli tjedan je izjavio da SAD mnogo toga može dobiti iz takvih napada. Takvim pristupom vjerojatno se želi oslabiti jedinstvo Zapada kao i spremnost zapadnih zemalja da nastave podržavati humanitarne i vojne napore u regiji.

Tko god je odgovoran za ovaj incident, takvi postupci šalju jasan signal ostatku svijeta o moći, dosegu i spremnosti za izazivanje nereda koji sežu dalje od tradicionalnih granica zone sukoba.

Rat u Ukrajini iz minute u minutuz možete pratiti OVDJE.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Sjene prošlosti
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo