Još u svibnju, dok se pobjeda Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima činila gotovo nemogućom, jedan visoki europski dužnosnik upozorio je na Twitteru prije summita G7 u Tokiju na "scenarij iz horora".
Zamislite, napisao je Martin Selmayr, predstojnik ureda šefa Europske komisije Jean-Claudea Junckera, da umjesto Baracka Obame, Francoisa Hollandea, Davida Camerona i Mattea Renzija na summit G7 druge godine dođu Donald Trump, Marine Le Pen, Boris Johnson i Beppe Grillo.
Mjesec dana kasnije Britanija je šokirala svijet glasovanjem za izlazak iz EU-a. Cameron je podnio ostavku na dužnost premijera, a Johnson, bivši londonski gradonačelnik koji je predvodio kampanju za Brexit, postao je ministar vanjskih poslova.
Sada kada je Trump pobijedio na izborima svoju demokratsku protukandidatkinju Hillary Clinton, populistički tsunami koji se prije nekoliko mjeseci činio bizarnim postaje stvarnost, a posljedice za europski politički krajolik mogle bi biti ogromne.
Godine 2017. birači u Nizozemskoj, Francuskoj i Njemačkoj, a moguće i u Italiji i Britaniji, izaći će na izbore nakon trijumfa Trumpa i Brexita kao i toksične politike koja je vodila te kampanje.
Europske populističke stranke, koje su pozdravile Trumpovu pobjedu u srijedu, sigurno neće zaboraviti lekcije izvučene iz toga.
"Danas Sjedinjene Države, sutra Francuska", napisao je na Twitteru osnivač francuske Nacionalne fronte Jean-Marie Le Pen, otac njezine čelnice Marine Le Pen.
Daniela Schwarzer, direktorica istraživanja u Njemačkom vijeću za vanjske odnose (DGAP), rekla je da Trumpova agresivna taktika predstavlja model za populističke europske stranke u predstojećim kampanjama.
"Razbijeni tabui, razmjeri političkog sukoba, Trumpova agresija koju smo vidjeli, to može proširiti djelokrug onoga što postaje zamislivo u našoj vlastitoj kulturi", kazala je Schwarzer.
Početkom idućeg mjeseca Austrijanci će ponoviti drugi krug predsjedničkih izbora na kojima bi mogao odnijeti pobjedu Norbert Hofer iz Slobodarske stranke i postati prvi krajnje desni čelnik države u zapadnoj Europi od Drugog svjetskog rata.
Istoga bi dana referendum o ustavnoj reformi kojim premijer Renzi riskira svoju budućnost mogao narušiti politički red u Italiji i pogurnuti Grillov ljevičarski populistički pokret Pet zvijezda bliže osvajanju vlasti.
Desničarski nacionalisti već vode vlade u Poljskoj i Mađarskoj. U zapadnoj Europi zasad se čini dalekom mogućnošću da netko poput Trumpa preuzme vlast.
U Francuskoj, koja ima predsjednički sustav, jako su mali izgledi da Marine Le Pen pobijedi na predsjedničkim izborima u proljeće na kojima je favorit Alain Juppe, 71-godišnji centrist.
Međutim, ispitivanja javnog mišljenja pokazuju da će Le Pen osvojiti veću potporu od bilo kojeg drugog političara u prvom krugu izbora. Čak ako i izgubi u drugom krugu, na što ankete ukazuju, njezin nastup vjerojatno će se smatrati prekretnicom za krajnju desnicu kontinentalne Europe.
To bi joj moglo dati snažnu platformu za borbu protiv reformi koje obećavaju Juppe i njegovi konzervativni protukandidati za predsjednika.
U Njemačkoj, gdje će se izbori održati iduće jeseni, protuimigrantska stranka Alternativa za Njemačku (AfD) postala je snaga na nacionalnoj razini samo tri godine nakon što je osnovana. Njemačka kancelarka Angela Merkel kažnjena je na nizu regionalnih izbora zbog svoje politike prema migrantima.
Merkel bi mogla objaviti najranije idućeg mjeseca da planira ići po čevrti mandat i ako se kandidira mogla bi, prema trenutačnim anketama, i pobijediti.
Međutim, ostala je bez potpore sestrinske konzervativne stranke, bavarskog CSU-a. Njezina jedina opcija za zadržavanje vlasti mogla bi biti u partnerstvu s tradicionalnim protivnikom - socijaldemokratima - što je kombinacija koja se nekoć smatrala nemogućom ali je sada postala norma.
"Velika stabilnost njemačkog političkog sustava u poslijeratnom razdoblju bila je izgrađena na njegove dvije umjerene stranke", kazala je Schwarzer. "Ali ako se sadašnji trend nastavi, čak i velike koalicije možda više neće imati dovoljnu potporu da bi vladale."
