Kada je zločin počinjen, imao je 21 godinu i kvocijent inteligencije 46, dakle bio je na razini šestogodišnjeg djeteta, pa je znao što znači jesti i da se voli igrati malim vlakovima. Ali nije znao značenje apstraktnih pojmova, nije znao što je "bog" niti tko je Franklin D. Roosevelt, tadašnji predsjednik SAD-a.
Kada se dogodio stravičan napad na djevojčice iz istaknute obitelji u gradiću Pueblo, u američkoj državi Colorado, mediji su zatražili glavu počinitelja. Ispostavilo se da je šerif George Carroll "pronašao" krivca kojeg je zatekao kako luta po tračnicama – mentalno zaostalog Joea Arridyja. On i dvojica zaposlenika željeznice dobili su tisuću dolara za rješavanje slučaja.
Nije tražio posljednji obrok jer nije znao što je to
Šerifu je Arridy, navodno, priznao zločin, pa je temeljem toga 1939. godine taj "slaboumni ubojica" i "perverzni manijak" pogubljen u plinskoj komori.
Arridy nije tražio posljednji obrok, samo se pobrinuo da podijeli svoje vlakove nećacima i sinu zatvorskog čuvara, koji je plakao gledajući ga kako korača u smrt. Nije razumio što ga čeka i upravo zbog toga u medijima je nazivan najsretnijim čovjekom na putu prema smrtnoj kazni.
Istraživač Robert Perske odlučio se 1992. godine pozabaviti sudskom dokumentacijom ovog slučaja i ustanovio da se dogodila pravosudna travestija, piše Denver Westword News.
Imao alibi, svjedoka, sestra ubijene prepoznala ubojicu
Mladić je imao alibi, ali osoba koja je s njim bila u vrijeme ubojstva nije pozvana na sud. Radilo se o mladiću koji je pobjegao s njim iz doma za mentalno zaostale. Tvrdio je da Arridy nije stigao u Pueblo sve do večeri 16. kolovoza, dakle dan nakon ubojstva.
Sestra ubijene Barbara Drain prepoznala je drugog muškarca kao ubojicu njene sestre – Franka Aguilara, kojemu je alibi bila njegova majka. Na mjestu zločina nije bilo Arridyjevih tragova – samo Aguilarovi otisci prstiju.
Asistencija iskazu
Priznanje koje je šerif izvukao iz njega nije snimljeno, niti je bilo svjedoka. Ispostavilo se da je Arridy odgovarao krajnje jednostavnim riječima i kratkim rečenicama. Ispitivanje je trajalo osam sati, a kako nitko nije zapisivao, šerif je njegov iskaz zapisao po sjećanju, "pomažući" prilično puno u uobličenju iskaza.
Perske je ubrzo shvatio da istražuje jedno od najsramotnijih smaknuća u povijesti Amerike. No, i nakon što su ovi detalji razotkriveni, trebalo je proći 20-ak godina da se Arridyja oslobodi krivnje. Kada je pomilovan, 72 godine poslije smaknuća, Perske mu je na nadgrobnu ploču dopisao: "Ovdje leži nevin čovjek".