No, manje su poznate neke druge, sasvim čudne, čak i apsurdne bitke. Donosimo priče s portala Quora o tri vjerojatno najbizarnije.
'OKUPACIJA' ISLANDA: Jedina žrtva usmrtila samu sebe
Kad je u travnju 1940. Njemačka pokrenula invaziju na Dansku i Norvešku, Velika Britanija je, strahujući za sigurnost na Sjevernom moru, uputila poruku vladi tada neutralnog Islanda.
"Pridružite se saveznicima i dopustite nam da sagradimo potrebne objekte na vašem otoku. Zauzvrat ćemo braniti vas i vaš suverenitet od Njemačke", poručeno je iz Londona.
No, islandska je vlada glatko odbila ponudu, a London nije želio prihvatiti njihovo 'ne'. Smatrajući kako bi Nijemci mogli okupirati Island i ondje podići vojnu bazu, Britanci su odlučili poduzeti sve da to spriječe.
Najprije su 12. travnja okupirali Ovčje (Farske) otoke, a 10. svibnja započeli invaziju na Island. Brod britanske mornarice pristao je u luci u Reykyaviku gdje ih je dočekala tamošnja policija.
Policajci su im ljubazno dopustili da se iskrcaju i sve je potom proteklo prilično mirno i sporo (jer su ondje poslani marinci većinom bili neiskusni), a jedini zabilježeni incident dogodio se kad je neki lokalni stanovnik demonstrativno gurnuo cigaretu u cijev puške jednog britanskog vojnika.
Britanci su tada otišli do njemačkog veleposlanstva i pokucali na vrata koja im je otvorio sam veleposlanik rekavši da je Velika Britanija pogazila neutralnost Islanda. Na to su ga Britanci podsjetili da su Danska i Norveška također bile neutralne države prije nego što su ih nacisti okupirali.
Island je potom bio pod čvrstom britanskom kontrolom uz dogovor da će poslije rata imati bolje trgovinske uvjete s Velikom Britanijom te obećanjem Londona da se neće miješati u unutarnje stvari te zemlje.
Unatoč svemu, okupacija Islanda nije prošla bez žrtava. Točnije, jedne žrtve - britanskog marinca koji je počinio samoubojstvo prije iskrcavanja.
http://net.hr/danas/svijet/skrivena-blaga-izgubljene-relikvije-nestali-ljudi-10-najvecih-misterija-drugog-svjetskog-rata/
BITKA ZA DVORAC ITTER: Najčudnije vojno savezništvo
Početkom svibnja 1945. godine jedan manji odred američkih vojnika poslan je u Austriju kako bi oslobodili tamošnji dvorac Itter, preuređen tijekom rata u zatvor u kojem su Nijemci držali zatočene neke francuske uglednike.
Putem su kapetan John Lee i njegovih 13 ljudi naišli na jednu njemačku jedinicu pod zapovjedništvom bojnika Josefa Gangla. Umjesto borbe, dogodilo se nešto neobično. Gangl, ljutit i razočaran zbog nemilosrdnih likvidacija dezertera i 'kukavica' u njemačkim redovima, koje su u tim završnim danima rata obavljali SS-ovci, pridružio se Amerkancima. Tako je ta neočekivano sastavljena američko-njemačka jedinica napala dvorac koji su čuvali pripadnici SS snaga.
Zauzeli su dvorac i oslobodili zatočenike među kojima su bili i poznati francuski tenisač Jean Borotra, sestra generala Charlesa de Gaullea, jedan bivši premijer i dvojica francuskih generala. Da ova čudna vojna operacija završi još čudnije pobrinuo se i jedan njemački časnik, SS-ovac, koji se s dvojicom svojih vojnika također priključio ovoj neobično iskombiniranoj jedinici. A pridružio im se i jedan pripadnik austrijskog pokret otpora.
No, snage SS-a poslale su pojačanje, stotinjak vojnika koji su sljedećeg jutra napali oslobođeni dvorac. Uslijedila je teška bitka u kojoj su malobrojniji Amerikanci i njihovi novi saveznici pružali očajnički otpor višestruko moćnijem neprijatelju. U jednom trenutku, tenisač Borotra uspio se izvući iz opkoljenog dvorca i otići do položaja američkih snaga te ih obavijestiti o onome što se događa u Itteru.
Uvečer istoga dana Ameirkanci su stigli do dvorca i potukli naciste. Tako je završila jedna od najčudnijih borbi Drugog svjetskog rata.
OSLOBAĐANJE KISKE: Od magle nisu vidjeli da neprijatelja nema
Godine 1943. japanske su snage s 500 vojnika na prepad zauzele malen, ali strateški važan američki otok Kiska u blizini Aljaske. To je razbijesnilo Amerikance koji su ondje, zajedno s Kanađanima, odlučili poslati ondje goleme snage da vrate otok. Sredinom kolovoza 1943. napali su Kisku s 95 brodova, 168 zrakoplova i 35 tisuća vojnika. Iz zraka i s mora nemilice su bombardirali bunkere i položaje Japanaca te istodobno krenuli u iskrcavanje. No, zbog dima i guste magle koja je obavijala otok, nastala je konfuzija u kojoj su saveznički vojnici pucali jedni po drugima misleći da su neprijatelji. Od 'prijateljske' vatre, ali i japanskih nagaznih mina poginulo je čak tristotinjak američkih i kanadskih vojnika.
No, kad su se magla i dim razišli, uslijedio je šok. Nigdje nije bilo leševa japanskih vojnika, a otok je bio posve pust! Japanska vojska napustila ga je uoči napada, a pod okriljem magle.
Američki obvaještajci pripremali su se dugo za ovu invaziju. Špijunski su zrakoplovi prethodno fotografirali otok i premda su položaji izgledali napušteni, Amerikanci su znali da se Japanci znaju dobro kamuflirati. Unatoč tomu, kao i informacijama izviđača koji su javljali da na otoku nema nikoga, Sjedinjene Države su poslale goleme snage da ga ponovno zauzmu. Nažalost, tu su - pokazalo se uzaludno - vojnu operaciju platili životima mnogih vojnika.
