Kada se (tada novi) predsjednik Barack Obama susreo s pokojnim tehnološkim poduzetnikom i suosnivačem tvrtke Apple, Steveom Jobsom, upitao ga je kako Bijela kuća i Vlada SAD-a mogu utjecati na to da se proizvodnja računala vrati u Ameriku iz Kine i Azije. "Predsjedniče, ti se poslovi nikada neće vratiti", odgovorio je Jobs.
Desetljeće i pol kasnije, situacija u SAD-u nije slična – dapače, puno je gora, posebice u sektoru elektronike i tehnologije. Još sredinom 1990-ih velike američke tehnološke korporacije počele su proizvoditi svoje proizvode u Tajvanu, Kini, Maleziji, Tajlandu i Vijetnamu, prvenstveno zbog znatno jeftinije radne snage. "Trust" Silicijske doline u to je vrijeme bilo intelektualno vlasništvo - tajvanske i kineske tvrtke proizvodile su samo čipove, komponente ili cijela računala, ali nisu imale tehnologiju niti znanje da ih "kopiraju".
U tri desetljeća to se promijenilo iz korijena - nekadašnji američki divovi poput Intela danas su samo jedan od igrača na tržištu procesora. Prvi znakovi da Silicijska dolina više nije jedini, već samo jedan od igrača u ovoj industriji, bili su vidljivi već 2005. godine, kada je tada gotovo nepoznata kineska tvrtka Lenovo kupila većinu operacija dotadašnjeg diva, američkog IBM-a. Danas je Lenovo jedan od najvećih proizvođača računala na svijetu, a još uvijek imaju neke linije proizvoda koje je u prošlosti proizvodio "IBM".
Dva problema za Trumpa
Najnovije carine američkog predsjednika Donalda Trumpa za cilj imaju, kako tvrdi Bijela kuća, "povratak proizvodnje u SAD". Ono što očito ni Trump ni njegovi savjetnici ne shvaćaju jest da proizvodnju računala, pametnih telefona i druge elektronike ne čini samo jedna tvornica (ili više njih), već cijeli globalni proizvodni lanac – od baterija, preko zaslona, procesora, memorije, uređaja za pohranu podataka i ostalih dijelova.
U Kini i Tajvanu taj je proces završen jer se desetljećima radi na širenju mreže malih tvornica specijaliziranih samo za određene komponente, kao što su npr. priključak za punjenje telefona ili određene vrste baterija. Čak i kada bi postojala spremnost američkih tvrtki da svoju proizvodnju vrate u SAD, razvoj takve mreže komponenti trajao bi najmanje četiri do pet godina, a u praksi vjerojatno i znatno duže. Čak i da se to dogodi za par godina, takvi bi proizvodi bili daleko skuplji zbog visoke cijene rada u SAD-u, dok bi oni iz Tajvana i Kine, čak i uz Trumpove carine, bili daleko jeftiniji. Analitičari predviđaju da bi iPhone tako mogao stajati čak tri tisuće dolara, dok bi kineski pametni telefoni neznatno poskupjeli.
Čini se da će SAD pod Trumpom imati još jedan problem, a to je ono što analitičari nazivaju "suštinsko zaostajanje" (core development lag). Naime, mnoge kineske, azijske i druge tvrtke u Europi ne ovise više o američkom tržištu, niti im je tamošnje tržište ključno. Vidljivo je to na primjeru brojnih novih servisa umjetne inteligencije, poput kineskog Deepseeka i francuskog Mistrala, koji su globalno dostupni svim korisnicima.
Također, društvene mreže nisu prije svega samo američke - iznimno popularni kineski TikTok, kojemu prijeti definitivna zabrana u SAD-u, ima tek negdje između 12 i 15 posto ukupnih korisnika na tamošnjem tržištu. Podaci također pokazuju da SAD trenutačno uvozi više od 68 posto svih računala i opreme iz Kine i Tajvana. Hoće li se taj postotak uskoro smanjiti, čini se, zna samo Trump
POGLEDAJTE VIDEO: Trumpova odluka pogađa i hrvatske proizvođače: Tisuće ljudi ostat će bez posla?
