"Bio je svibanj 1993., i stalno smo susretali zdepastog generala sa smiješnom šiljastom kapom. Vozili bi se van Sarajeva kroz brojne kontrolne točke i srpske linije okupacije, razmahujući se bezbrojnim hrpama papira, pa kroz šumu i uzbrdo do Pala, Jahorine ili Igmana, gdje je Mladić među ruševnim kućicama i u uništenom skijaškom domu držao govore", prisjetio se Traynor.
"Termin 'bonapartist' činio se skrojenim za njega: kratkog stasa, maničnog cereka, taktičke briljantnosti, potpuno nemilosrdan i zastrašujuće okrutan. Tip čovjeka koji bi dijelio slatkiše djeci prije okupljanja njihovih očeva da ih pošalje na pokolj (Srebrenica, srpanj 1995)", piše britanski reporter.
Prisjetio se i da Mladić nije toliko pričao koliko je 'režao', uvijek je na sve imao spreman odgovor, a tada je vodio kampanju kako bi potopio još jedan mirovni plan lorda Owena.
"U pauzama između mahanja povijesnim kartama srpskim gospodarima rata i političarima, dokazujući da je ovo ili ono područje zapravo srpski teritorij, general bi izlazio van pušiti, piti kavu ili rakiju, ili se šaliti s novinarima.
A što o izvješćima da su njegovi ljudi krivi za masovna silovanja u BiH, koristeći seksualno nasilje kao oružje rata? "Srbi bi morati biti totalni seksualni manijaci" da bi bili krivi kako je opisano, kazao mi je Mladić. Muslimane iz Bosne je rutinski opisivao kao Turke", piše novinar.
U to vrijeme Mladić je imao 50 godina, i imao je pozu rođenog pobjednika - on je pomogao Srbima da se dokopaju četvrtine Hrvatske i kontroliraju dvije trećine BiH, navodi se u tekstu.
"Ja sam super-general", pohvalio mi se. "Da sam bio kirurg, bio bih super-kirurg. Da sam bio odvjetnik, bio bih super-odvjetnik. Samo nikad ne bih uspio poput Franka Sinatre, jer nemam super glas", prisjetio se Traynor njegovih riječi.
Vezani članci:
arti-201105270055006 arti-201105270152006 arti-201105270040006 arti-201105270207006 arti-201105260659006
