Aslanu je 17 godina. Iako ga je rat natjerao da glavom bez obzira pobjegne iz Sirije i ponese sa sobom samo najnužnije stvari, nije mu palo na pamet ostaviti iza sebe svoju kujicu Rose.
Ljubav je to kakva se rijetko viđa. Toliko jaka da je Aslan sa svojom Rose do sad propješačio više od 500 kilometara. Iako su mu govorili da ne može.
"Rekli su mi da ne mogu povesti psa", izjavio je za kamere Aslan, no ni u jednom mu trenutku nije palo na pamet ostaviti je u Damasku.
"Neki će pitati zašto si umjesto male torbe odlučio ponijeti psa. Volim svog psa. Reći ću im da ga volim", dodao je Aslan.
Trenutačno su u Grčkoj i nemaju pojma gdje će ih put odvesti. Važno im je samo da su što dalje od rata. I da su zajedno.
"Imam hranu i imam vodu, imam sve što nam treba", jednostavan je Aslan.
Sve to ima i Jacques. Obični seoski mačak kojeg vlasnica također nije htjela ostaviti u Siriji. Fotografkinja Mirela snimila ih je u Hrvatskoj iz koje su već krenuli prema zapadu. Malo u košari, više u rukama. Tako je ljepše za oboje. No, tisuće sirijskih ljubimaca nije bilo te sreće.
Nekad su spavali u krevetima, sad mole za hranu po razrušenom gradu. I baš poput većini nas nije im jasno zašto se sve ovo događa. Nije jasno ni Rose, ali ona je imala sreće. Više nema dom, ali joj ljubavi ne manjka.
