Drvece i cvijece danas prekrivaju uzase koji su se odvijali u Dachauu, koncentracijskom logoru u predgradu Muenchena.
Deseci tisuca ljudi ubijeni su u "SS-ovoj skoli za ubijanje" u godinama prije 29. travnja 1945. kada su Amerikanci umarsirali u logor.
Tocan broj zrtava nije poznat
Sedamdeseta godisnjica oslobodenja sluzbeno se obiljezava u nedjelju. Govorit ce kancelarka Angela Merkel, a stotine prezivjelih i njihovih osloboditelja bit ce prisutno.
Hilbert Margol, americki vojnik iz 42. pjesacke "dugine" divizije koja je oslobodila logor, opisuje uzase koje je zatekao.
Dok su se priblizavali logoru Amerikancima je nosnice punio uzasan smrad. Hilbert i njegov brat blizanac Howard poslani su u izvidnicu.
"Prvo sto smo vidjeli bili su vagoni", kaze Margol kojemu su 93 godine. Ono poslije bilo je neopisivo: ljudska tjelesa nabacana jedna na druge, izgladnjela i ubijena.
U samom logoru, u pretrpanim barakama nasli su 30 tisuca zivih kostura. Logorom je harao tifus. Gola i polugola tijela lezala su posvuda, u sanatoriju, u krematoriju, cak i na otvorenom.
Oko 200 tisuca ljudi bilo je u Dachauu od njegova otvaranja 1933. do oslobodenja 1945.
Bili su podvrgnuti prisilnom radu, medicinskim eksperimentima, izlozeni gladi, prenapucenosti i nasumicnom zlostavljanju. Preslabi za rad eliminirani su odmah.
Tocan broj zrtava nije poznat. U logorskim dokumentima navodi se 32 tisuce ubijenih, povjesnicari smatraju da ih je bilo vise od 40 tisuca. Mnoga pogubljenja, poput onih sovjetskih ratnih zarobljenika, nisu se biljezila.
Dachau je prve zatvorenike primio 22. ozujka 1933., samo nekoliko tjedana poslije Hitlerova dolaska na vlast. Prva ubojstva brzo su slijedila.
Logor je isprva bio namijenjen politickim protivnicima, komunistima, socijaldemokratima i sindikalcima. Kasnije se punio i protestantskim i katolickim svecenicima, Jehovinim svjedocima, Zidovima, Romima i Sintima, homoseksualcima. Nakon pocetka rata u Dachau su zatvarani i borci pokreta otpora i ratni zarobljenici.
Georg Elser, koji je pokusao atentat na Hitlera u minhenskoj pivnici, i njemacki pisac Alfred Andersch bili su u tom logoru.
Poligon za obuku nacista
Zatvorenici su radili u neljudskim uvjetima, u tvornicama oruzja ili su gradili ceste. Svaki dan su prolazili kroz vrata iznad kojih je stajao zloglasni natpis "Arbeit macht frei". Natpis je ukraden prosle godine i u nedjelju ce biti postavljena replika.
Ustanovljen je i sustav vanjskih podlogora za odredene radne skupine. Ukupno ih je bilo 169 i time je Dachauu bio najveci sustav logora u nacistickoj Njemackoj. Sluzio je i kao model za mnoge kasnije logore koji su cinili dio nacisticke industrijske smrtonosne masine.
"Esesovci koji su nekoliko godina poslije pobili milijune ljude smrtonosnim plinovima, u Dachauu su naucili kako tretirati ljude 'nize vrijednosti' i kako ih hladnokrvno ubijati", kazu povjesnicari Wolfgang Benz i Barbara Distel. "Pretvaranje nacisticke ideologije u krvavu stvarnost pocela je u ondje", dodaju.
Sredinom travnja 1945. Dachauu se priblizilo saveznicko topnistvo. Uprava logora naredila je unistenje dokumenata i brisanje tragova zlocina. Tri dana prije oslobodenja oko sedam tisuca logorasa natjerano je u prisilan mars prema Alpama. Mnogo ih je umrlo na putu.
Iako gladni, zedni, izmuceni i bolesni, prezivjeli logorasi smogli su snage za radost kad su vidjeli Amerikance.
"Sve se pocelo kretati. Bolesni su ustali iz kreveta, iskakali su kroz prozore, preskakali ogradu, pohrlili osloboditeljima u susret", napisao je bivsi logoras Edgar Kupfer-Koberwitz. "Iz daljine ste mogli cuti krike i poklice. Bili su to povici srece. Izljubili smo se medusobno i cestitali si. Mnogi su imali suzne oci. Stiskali smo si ruke i govorili: 'slobodni smo, slobodni smo'".
