Europski parlament u srijedu glasa o jednom od svojih najkontroverznijih zakona - Direktivi o autorskim pravima. Jedni strahuju da će ona posve promijeniti internet kakav sada poznajemo: Da će uvesti cenzuru, porez na linkove.
S druge strane, pjevači, umjetnici i filmaši su zadovoljni - jer će im Google, Facebook i ostali internetski divovi morati konačno početi plaćati naknadu za njihov rad. I hrvatski su glazbenici otputovali u Bruxelles kako bi lobirali kod europarlamentaraca - a naši europarlamentarci kažu da nikad nisu bili pod većim pritiskom.
Popularni meme kojem se svi smijemo... Ne može! Amaterska snimka mobitelom s nekog koncerta... ne može! Tako bi, krnje i nikakvo, internet uskoro mogao izgledati - barem se toga boje milijuni Europljana. Zato zastupnici u Europskom parlamentu danas i sutra imaju možda i najteži posao dosad.
"Otkad smo u Europskom parlamentu, nitko od nas nije doživio ovako jak pritisak oko nekog dokumenta. Dobivamo bezbroj mailova, upita za sastanke, obavljamo bezbroj razgovora i moram reći da sam jako iznenađena", kazala nam je SDP-ova zastupnica u Europskom parlamentu Biljana Borzan.
Jedni od onih koji su u Bruxelles stigli lobirati kod naših zastupnika da ih zaštite su i Massimo, Mia Dimšić, kao i predstavnici domaće glazbene i filmske industrije. Jer, tvrde, preko leđa kreativaca se obogaćuju samo velike platforme poput YouTubea i Facebooka.
"Ako jedan Brian Adams dobije 12 tisuća kuna od cijelog svijeta za godišnju naknadu za YouTube, onda vam je jasno. Tu ne govorimo ni o promililima, već promilima promila. O tisućitom dijelu postotka", ističe Massimo.
Da bi se autore zaštitilo, već je u EU parlamentu na raspravi bio prijedlog koji je sadržavao čitav paket mjera. Ali 11. srpnja je odbijen jer je sadržavao i neke sporne odredbe.
Na primjer, servisi bi trebali implementirati filtre koji prepoznaju je li objavljen zaštićen sadržaj i automatski ga obrisati. Blokiralo bi se objavljivanje čak i kratkih isječaka zaštićenog sadržaja. Blokirao bi se sadržaj koji citira ili samo djelomično navodi sadržaj objavljenog teksta ili čak i naslova, što bi jako pogodilo čak i linkanje.
Marko Rakar prati što se sve predlagalo i smatra da bi prihvaćanje većine toga što se u Parlamentu predlaže - kratko i jasno - ubilo internet, a primjera je bezbroj.
"Kad na vašem portalu netko objavi vijest o ovom našem razgovoru i netko na facebooku navede "Marko Rakar je rekao", jer je to u naslovu prve tri riječi, a ako se iskoriste više od dvije riječi uzastopce, to se uzastopce smatra kršenjem i takav link se ne smije objaviti", pojašnjava komunikacijski stručnjak Marko Rakar.
Wikipedia bi mogla ostati bez fotografija i citata. Silne šale koje se dijele i kojima se za par sekundi smije čitav svijet - mogle bi zapeti već kod prvog shareanja.
"To je jednostavno suludo, u velikoj mjeri neprovedivo i u konačnici će dovesti do zatvaranja interneta, autocenzura i cijelog niza neželjenih efekata", ističe Rakar.
Umjetnici se nadaju da bi se moglo samo pritisnuti velike igrače poput YouTubea, Googlea i Facebooka, a da internet i dalje ostane najslobodniji medij kojega je čovjek ikad osmislio.
"Situacija je win-win, samo je glupo da se plaše posljednji korisnici da će oni time nadrpati. Ništa se time neće promijeniti, već će samo youtube podići naknadu za reklame, ako već ne žele odvajati komadić od svoje zarade", kazao nam je Massimo.
Da bi se postiglo samo to, europarlamentarci moraju naći pravi model kako da zaštite autore bez da internet postane manjkav, spor i kompliciran. Jesu li ga našli, još se ne zna.
"Očekujemo da bi do takvog kompromisa moglo doći u kasnim večernjim satima ili sutra ujutro neposredno prije glasovanja i ako se on postigne, ja ću tek tada odlučiti kako ću glasati", kazala nam je zastupnica Biljana Borzan.
Internet je velik, razgranat i sve je jako povezano. Zato bi i i jedan nepromišljeno usvojen zarez europarlamentaraca mogao značiti da bi nam se u sekundi smanjio cijeli svijet kojeg, samo zbog interneta, držimo na dlanu.
