Nakon "dobrog radnog sastanka" s premijerkom Jadrankom Kosor, predsjednik Europske komisije José Manuel Baarroso je u kratkoj izjavi izrecitirao "indikacije" što bi mogla sadržavati analiza napretka – godišnji izvještaj o kandidatima i kandidatima za kandidate planiran za 9. studenoga – jer čak ni kao šef europoslovodstva u principu ne može predvidjeti što će Komisija konačno odlučiti. Dio EK koji se bavi okašnjelima u procesu reunifikacije Europe u punom je radnom pogonu, obavljajući fino usklađivanje izvještaja o svim područjima, od poljoprivrede i okoliša do energije i zaštite zdravlja. Dakle, Barrosov kratki rezime dokumenta je da su u Hrvatskoj u tijeku snažne reforme, pozdravlja odlučnost Vlade da pregovori idu sustavnim ritmom te da će se do kraja godine zatvoriti "više poglavlja". Najteže je, naravno, poglavlje Pravosuđa i ljudskih prava. Famozna dvadesettrojka u prošlom krugu proširenja nije imala značaj koji joj je dan sada – tada se bavilo poljoprivredom i okolišem – no, s naučenim lekcijama iz katastrofalno lošeg europskog starta dviju okašnjelih članica, Bugarske i Rumunjske, EU ne namjerava ići istim putem, gledajući kroz prste Hrvatskoj i zapadnim Balkancima, a na duže staze i Turskoj, s njezinim veoma specifičnim zatvorskim sustavom i kaznenom praksom. Europska komisija, po njezinom predsjedniku koji je čitao iz pažljivo pripremljenih bilješki – o čemu se brine tim specijalista, jer Barroso s malom kandidatkinjom nema prevelika posla – mora naglasak staviti na borbu s korupcijom i organiziranim kriminalom. Za EU su također ključni povratak izbjeglica i tretman manjina, te neizbježan preduvjet pune suradnje s Haškim tribunalom za ratne zločine. Sve u svemu, zaključio je predsjednik EK, "završetak pregovora ovisi isključivo o Hrvatskoj", odnosno o ispunjavanju određenih joj preduvjeta, što znači da pregovori "mogu biti dovršeni dogodine ukoliko Hrvatska pojača napore, ali su mnogi napori preostali".
Čita li se između redova – jer Barroso nikada neće reći nešto neutemeljeno na činjenicama – optimističko obećavanje premijera Mađarske Orbana o kraju pregovora za mađarskog predsjedanja u prvoj polovici iduće godine možda je optimizam, ne zbog Bruxellesa i država članica, nego zbog Zagreba, koji može zaokružiti proces u šestoj godini njegovog trajanja (rekordu!) samo ukoliko "pojača napore". Do sada su, objašnjeno je, pregovori tekli ustaljenim ritmom – no taj ritam valja intenzivirati, iz ustaljenosti uskočiti u punu brzinu. Ukoliko se citiraju poruke domaćina, značajna je i ona Viviane Reding, povjerenice za pravosuđe Europske komisije. Reding je nakon zaista srdačnog susreta s Kosor – uz obostrano simpatično komplimentiranje na temu "snažnih žena" – navela da se razgovaralo i o tome kako bi se pravosuđe "razvilo do mjere da bude neovisno, pošteno i efikasno", odnosno koliko će "efikasno proširiti pravdu i pravo do svih građana". Reding je istaknula "velik napredak" te garnirala pohvalu podsjećanjem da "još mnogo toga treba učiniti". Čita li se poruka, imamo i odgovor zašto Europska komisija ne očekuje brz završetak pregovora u poglavlju Pravosuđa. Ono ovog trenutka, jednostavno, nije što bi trebalo biti, dakle nije ni nezavisno ni efikasno, niti je na raspolaganju svim građanima. "Istaknula sam da to činimo prije svega zbog nas, zbog naše djece, doista želimo hrvatsku državu u kojoj će svatko raditi, zaposliti se, školovati zahvaljujući svojim sposobnostima, a ne količini novca kojim može platiti kako bi ostvario svoje ciljeve", rekla je premijerka države, koja je, ljudskim mjerilima, već punoljetna i gdje su ovi "normativi" normalne zajednice tek daleki cilj i – dio priprema za članstvo u EU, koja sve spomenuto traži prije otvaranja vrata. Bilo je riječi da borba protiv korupcije stvara uvjete za jačanje gospodarstva – a ono je za razliku od ekonomija u europskom okružju još uvijek u negativnom rastu. Premijerka se nada da će Hrvatska svoj dio paketa Pravosuđa dovršiti do kraja godine. Barroso je ustvrdio da antikorupcija napreduje, više će se znati kako na to EK gleda tek u analizi napretka, "rekao sam premijerki da Hrvatska mora nastaviti raditi jer tražimo konkretne rezultate i potvrdu provedbe reformi". Predsjednik EK je samo ponovio ono što EK već jako dugo objašnjava Zagrebu – ali i sama nije načisto što neke od potvrda znače, recimo track record reformi pravosuđa, razmatraju li se i vrednuju koraci učinjeni u dva mjeseca, tijekom dviju godina ili od starta pregovora? Umjetnički dojam je veći na duže staze, naravna stvar. Premijerka je povjerenici za pravosuđe dala nekoliko primjera akcijskih planova kako bi se zauzdala korupcija u tvrtkama. EK sve ove informacije prima svakodnevno, o pokušajima misli sve najbolje i cijeni hrabrost kojom se ulazi u neke slučajeve, no posao će smatrati učinjenim tek kada se podastru pravomoćne presude. Ozbiljne presude u ozbiljnim slučajevima, ne onaj brzopotezni slučaj s Polančecom. Presude, a ne optužnice test su funkcioniranja (reformiranog) pravosudnog sustava. Zato Pravosuđe toliko kasni. Predsjednik EK dotakao se datuma. Da, dana ulaska u EU. U cijelom procesu novog proširenja, kada se kandidatima traži i dlaka u jajetu, te pred njih stavlja težak uvjet pune europeizacije prije ulaska (obrazac je sklopljen i osmišljen zbog Turske ne zbog minornih zapadnih Balkanaca), datum je najmanje važan. Za EU je značajan jedino što će se kroz prvi dolazeći pristupni sporazum, hrvatski, ucijepiti nešto novina u Lisabonski sporazum. EU se dobro opekla s Bugarskom i Rumunjskom objavivši datum njihova ulaska prije kraja pregovora, računajući da će ih time okuražiti. Praksa je pokazala suprotno: kada se zna datum, reforme utihnu. Vlade moraju brinuti o vlastitom rejtingu, a ne o dugoročnoj koristi za građane do kojih se stiže tek nepopularnim mjerama štednje, šokova, mrvljenja starih običaja i praksi. Ruku na srce, nezavisno i efikasno pravosuđe je cilj većini tzv. običnih građana, no što s onima kojima treba njegova suprotnost? Države su zato, poučio je Barroso, konsenzualno dogovorile da datuma nema prije kraja pregovora, "mi ne možemo reći datum, ne zato što nema napretka, nego što je sadržaj značajniji od vremenskog rasporeda, zato ćemo raditi što možemo, ohrabrujemo Hrvatsku, mobiliziramo sve resurse za napredak". Naravno, "sve ovisi o Hrvatskoj strani". Za nadati se je i da Barrosova izjava znači i da više neće biti dobrosusjedskih balvana na mukotrpnom hrvatskom putu k članstvu.