Rizik od pojave novih pandemija poput ove koja je paralizirala svijet veći je nego ikad prije, stoji to u najnovijem izvješću Svjetskog fonda za prirodu, a slažu se s tim i u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, UN-u i hrvatskim znanstvenim krugovima.
Glavni razlog je taj što čovjek kao nikada prije dolazi u kontakt s divljim životinjama, a upravo su one glavni izvor novih virusa. Šezdeset do sedamdeset posto svih novih bolesti od 1990. je poteklo od divljih životinja., a posljednjih godina posječeni su deseci milijuna hektara šuma, nepovratno izgubljena brojna staništa te povećana potražnja za divljim životinjama, ističe RTL-ova Ana Trcol u Potrazi.
'Kad uništimo prirodu, rizik od zoonoza raste'
„Svijet se u ovom trenutku suočava s neviđenim gubitkom bioraznolikosti. Kad uništimo prirodu, rizik da zoonotske bolesti koje postoje u divljim i udaljenim područjima prijeđu na ljude, postaje mnogo veći. To je prvi razlog, gubitak bioraznolikosti, a drugi je rast trgovine divljim životinjama, često ilegalne ili neodržive, koja ljude dovodi u bliži kontakt s raznim vrstama“, rekao je Gavin Edwards, globalni koordinator Svjetskog fonda za prirodu.
„Sva ta pitanja su povezana, stoga kad je priroda ugrožena, istodobno se povećavaju šanse za pandemiju“, pojasnila je je Elizabeth Maruma Mrema, izvršna tajnica Ureda za Konveciju o biološkoj raznolikosti UN-a zašto je rizik veći no ikada prije.
„Dakle, izvještaj je u pravu kad govorimo o rizicima i ako ne budemo oprezni, rizici će postojati i ubuduće. I nastavit ćemo uništavati ne samo naše zdravlje, nego i ekonomije, a još više mir i sigurnost na globalnoj razini“, upozorava.
Već početkom 20. st. bilo je prijenosa zaraza više no u čitavoj povijesti
„Ako se nastavi ovako, samo će toga biti više. Kada se toliko zadire, onda su ljudi u puno većem kontaktu, a osim toga je i puno lakše prenijeti“, rekao je Tomislav Ivanković s biološkog odjela PMF-a.
„Kraj 19., početak 20. stoljeća je već donio više prijelaza virusnih bolesti životinja i biljaka na čovjeka nego što je to do tada zabilježeno u povijesti“, rekla je Dijana Škorić s biološkog odjela PMF-a .
U uništavanju sudjelujemo svi
A u uništavanju prašuma i prirode sudjelujemo svi.
„Živimo u sve globaliziranijem svijetu. Ako pogledamo Europu, 41 posto govedine se uvozi, 70 posto palmina ulja se uvozi, tako da je globalna trgovina pokretač uništavanja prirode u raznim dijelovima svijeta. Rezultat su zoonotske bolesti jer se stvara pritisak da bolest skoči sa životinja na ljude, ističe Gavin Edwards.
„Na globalnoj razini, o deforestaciji se počelo govoriti prije svega zbog uništavanja tropskih šuma koje je najveće u Južnoj Americi, južnoj i srednjoj Africi i južnoj Aziji. U svijetu je do sada uništeno oko 129 milijuna hektara šuma“, opisuje razmjere katastrofe Ivica Tikvić sa Šumaskog fakulteta.
„Očito je da smo se miješali u prirodu, a takav naš odnos prema prirodi doveo je do ovih posljedica koje trpi cijeli svijet“, navodi Elizabeth Maruma Mrema.
Ilegalna trgovina dodatno povećava rizik od novih epidemija
„Povrh svega, dolazi do veće potražnje za egzotičnim mesom u gospodarstvima koja se naglo razvijaju, a njihova potrošnja raste i na području Europe“, nadovezuje se Edwards.
„Mi u ovako maloj zemlji nismo ni svjesni što se globalno događa. Jako puno životinja sudjeluje u ilegalnoj trgovini bilo za krzno, bilo za preparate, bilo za konzumaciju„, kaže Jadranko Boras iz Zoološkog vrta Zagreb, ističući kako je najpogubnija deforestacija i uništavanje staništa koje čitav niz vrsta tjera na bliži kontakt s ljudima.
Od davnima se upozoravalo na kontakt s prirodom
„Postoje priče i legende, nešto što se zove etnobiologija, koje su zapravo bile empirijska iskustva koja su se slikovito prenosila. Pa imate legende da ne treba ići duboko u šumu, djecu se plašilo pričama o zlim demonima, a zapravo je to bilo jedno upozorenje da svaka interakcija s prirodom treba biti vrlo promišljena“, ističe prof. Škorić. Jer i bolesti su sa životinja na ljude skakale i u prošlosti.
„Možemo reći da je prvi primjer zapravo bjesnoća. Postoje zapisi još u staroj Grčkoj i Mezopotamiji, opisuje. I za ebolu i HIV pretpostavlja se kako su na čovjeka skočili sa primata u Africi, a SARS je šrije 10-ak godina prešap sa šišmiša preko cibetke na ljude. MERS, bliskoistočna varijanta SARS-a, kao međuvrstu za skok na čovjeka iskoristila je devu.
Zbog velikih suša, šišmiši otišli na plantaže i posijali virus
No povezanost virusa i prirode najbolje opisuje nipah virus u jugoistočnoj Aziji. Sve je počelo 1998. kada je El Nino izazvao velike suše pa požare.
„Cijelo područje JI Azije bilo je prekriveno tim čađavim oblacima što je poremetilo šumske ekosustave – te kišne šume imaju dosta voćki, biljnih vrsta čija je cvatnja bila poremećena. Njima se hrane voćni šišmiši koji su tada bili istisnuti iz svog prirodnog staništa“, opisuje Dijana Škorić. U potrazi za hranom, šišmiši su otišli do farmi manga, na kojima je bilo i svinja.
„Voćke koje oni ili djelomično probave, ili ne pojedu ali ostave sekrete, dakle slinu, i tako se svinje zaraze. One su gusto raspoređene i zaraza se brzo širi“, dodaje. Ističe i kako iako je El Nino prirodni fenomen, čovjek je odgovoran jer klimatske promjene koje on izaziva pokrenut će daleko veće katastrofe, a time i povećati rizik od širenja životinjskih zaraza.
Ipak, ima nade
„Dakle, potrebna su nam rješenja koja se ponovo oslanjaju na prirodu. Održiva poljoprivreda. održivo šumarstvo i održiva potrošnja.„ ističe Maruma Mrema
„Da me neko prije nekoliko mjeseci pitao je li moguća promjena u današnjem svijetu koji se vodi za profitom, rekao bih da je to gotovo nemoguće, ali svjedočimo tomu da se sve više lidera vodi činjenicom da ako zloupotrebljavamo prirodu, tada štetimo i ekonomiji“, zaključuje Edwards.
