Negdašnji predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić optužen je za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti tijekom rata u BiH od 1992. do 1995., uključivo dugogodišnju opsadu Sarajeva i pokolj nad Bošnjacima u Srebrenici 1995.
arti-201003010265006U nastavku iznošenja uvodne riječi Karadžić je rekao da Sarajevo nije bilo pod opsadom, nego podijeljeno po etničkim granicama te da su bošnjačke snage napadale srpske četvrti, a Srbi iz njih samo odgovarali po legitimnim vojnim ciljevima i štitili se od pokolja.
''Kad bismo mi uzvratili vatru, oni bi to prikazali kao neselektivno granatiranje grada'', rekao je Karadžić tvrdeći da su bolnice, škole, vrtići, tvornice i fakulteti pretvoreni u bošnjačke vatrene položaje.
''To je taj bespomoćan grad u kojem se nalazi tri puta više vojske nego u srpskom romanijskom korpusu'', ustvrdio je i dodao da su Srbi kroz ''svoje' četvrti i zračnu luku koju su predali UN-u propuštali humanitarne letove i konvoje za Bošnjake.
''I kad smo imali malo vode, dijelili smo je s njima'', rekao je Karadžić, istaknuvši da Srbi nikada nisu namjerno granatirali grad i da su sva masovna stradanja rezultat lukave bošnjačke strategije.
''Izetbegovićeva strana je željela stranu intervenciju i sve što se događalo s muslimanske strane bilo je sračunato kako bi se u rat uvukli NATO i zapadne zemlje u njihovu korist'', rekao je Karadžić.
''Granatirali su i snajperima ubijali svoj narod'', dodao je, govoreći o Armiji BiH kao o stranačkoj vojsci SDA.
Po njegovim riječima, stradanje civila moglo se spriječiti prihvaćanjem njegove ideje o Sarajevu kao otvorenu gradu, ali to nije htjela ''politika koja želi 100 posto vlasti u 100 posto Bosne protiv kršćanske većine''.
Za smrt više od 40 civila na sarajevskoj tržnici Markalama Karadžić kaže da ''tamo možda i nije bilo civilnih žrvata, nego su tijela posijana'', a za zarobljeničke logore u Omarskoj i Keratermu da su bili istražni centri redovitih tijela vlasti.
''U ono na Markalama može vjerojavati samo onaj tko želi vjerovati, a ako imalo razmišlja vidjet će da je to inscenacija'', rekao je Karadžić i upozorio sud da se lažima kako su to učinili Srbi siju klice budućih pokolja.
Govoreći o masakru nad 8000 Bošnjaka u Srebrenici, Karadžić je rekao da je to mit, a broj žrtava pretjeran.
''Oni su tamo napravili svetište, to je mit, i skupili 8000 muslimana, a nisu mogli ni pokopati više od 2000 koliko ih tamo ima'', rekao je Karadžić, tvrdeći da su u masovnu grobnicu pokopana tijela iz drugih, bližih i udaljenijih mjesta.
Dodaje da se i danas iskapaju tijela iz drugih dijelova BiH i prebacuju u Srebrenicu.
''Zločin je kad se ubije i jedan čovjek, čemu pretjerivati?'', upitao je Karadžić suce.
Rekao je da su Srebrenica i Žepa, iako su 1993. proglašene zaštićenim UN-ovim zonama, bile uporišta muslimana ''koji su terorizirali Srbe, ubijali cijela sela na Božić i na slave, vojsci pucali u leđa i 'pokasapili' nemoćan narod bez ikakvih razloga''.
Karadžić je odbacio optužbe i za prisilno preseljavanje Bošnjaka i Hrvata iz Republike Srpske, rekavši da su oni odlazili dobrovoljno i organizirano, uz pomoć Međunarodnog crvenog križa i UNHCR-a, a da su srpski civili za sobom ostavljali ''topli ručak''.
Pri kraju uvodne riječi Karadžić je istaknuo da se ne boji suđenja, da se priprema s velikim poletom, ali da radeći cijeli dan i noć, ugrožava zdravlje.
Dokaze je nazvao ''neselektivom hrpom materijala koju su tužitelji predložili vodeći se kao marksisti idejom da će kvantiteta jednog dana prijeći u kvalitetu''.
Karadžić za nastavak suđenja ponovno predlaže jedan od triju scenarija - da se ono prekine kad Vijeće sigurnosti UN-a potvrdi njegov navodni sporazum s američkim posrednikom Richardom Holbrookom o imunitetu, da tužiteljstvo odbaci ili znatno skrati optužnicu ili, kao zadnje, da on do kraja svibnja iz dokaznog materijala izbaci sve ''nepotrebno trunje'' i predloži dokaze koji jamče pošten postupak i završetak suđenja u roku od godinu i pol dana.
Prethodni članak:
arti-201002260224006
