Trajna napetost na Bliskom istoku prošle je subote dosegla još jednu točku usijanja kada su bespilotnim letjelicama napadnuta naftna postrojenja u Saudijskoj Arabiji. U napadu je oštećeno najveće naftno postrojenje na svijetu, Abkaik, odakle dolazi čak pet posto svjetske dnevne proizvodnje nafte. Odgovornost za napad preuzeli su Hutiji, pobunjenička skupina u Jemenu koja u ratu sa Saudijcima ima podršku Irana.
Saudijci su za napad na Abkaik izravno optužili Iran, a SAD se zasad oprezno drže u ovoj situaciji, iako su smjesta pooštrile sankcije Iranu. Washington je Saudijskoj Arabiji, svojoj glavnoj saveznici u regiji, poručio da će pričekati točne izvještaje i dokaze o napadu prije eventualnog poduzimanja drastičnijih mjera proitv Irana. Teheran je, naravno, odbacio odgovornost za napad na saudijska naftna postrojenja te putem svoga šefa diplomacije Javada Zarifa poručio Washingtonu i Rijadu da bi njihovi eventualni vojni udari na Iran rezultirali sveopćim ratom.
'SAD u ovom trenutku nisu spremne za sukob s Iranom'
Dok zveckanje oružjem na Bliskom istoku ponovno postaje zaglušujuće, politologa i stručnjaka za to područje Vedrana Obućinu upitali smo jesu li Iran te Saudisjka Arabija i SAD uistinu blizu otvorenog vojnog sukoba o kakvom se govori zadnjih dana. S Obućinom smo u prosincu 2017. vodili intervju za Net.hr kada je tadašnja situacija, proglašenjem Mohamada Bin Salmana saudijskim prijestolonasljednikom, bila nalik današnjoj.
Napetost je i tada bila na vrhuncu no Obućina je tada rekao kako ne vjeruje da će doći do izravnog sukoba jer bi "bio iscrpljujuć za obje strane, bez realne pobjede za ijednu stranu" te je procijenio da će se sukobi nastavljati preko regionalnih zemalja u kojima Rijad i Teheran imaju utjecaj. Danas nam je Obućina rekao da se u tom smislu nije mnogo toga promijenilo.
"I dalje smatram da Saudijci neće ništa učiniti bez odobrenja SAD-a, a SAD u ovom trenutku same nisu spremne išta poduzimati. Stanje u američkoj politici trenutno je takvo da predsjednik Donald Trump ne želi ikakve sukobe. To je postalo jasno nakon što je John Bolton smijenjen s mjesta savjetnika za nacionalnu sigurnost. Čitava američka administracija, osim možda državnog tajnika Mikea Pompea, ne želi sukob s Iranom, pogotovo ne u vrijeme kada se pripremaju predsjednički izbori sljedeće godine. S druge strane, ni veliki biznis u SAD nije sklon sukobu. Njima je zasad dovoljno da se pojačavaju sankcije Iranu i da se Iran ukloni s pozicije energetskog odlučivanja. Amerikancima je to sasvim dovoljno pa ne vjerujem da bi Saudijcima dali zeleno svjetlo za napad na Iran. A i pitanje je jesu li Saudijci uopće sposobni za to", smatra Obućina.
'Kod takvih incidenata uvijek valja obratiti pažnju na prve izjave'
S obzirom na oprečne izjave i reakcije nakon prošlotjednog napada na saudijska naftna postrojenja još uvijek je, kaže Obućina, nejasno što se uistinu dogodilo. "Još nemamo potvrda o tome tko je izveo napad, ali mislim da nakon takvih incidenata uvijek valja obratiti pažnju na prve izjave. A prve su izjave bile da je to bio napad poprilično primitivnim oružjem, nekim dronovima na kojima su bile ručne bombe. Saudijci su barem triput mijenjali izjavu oko tog napada tako da se ne zna što je od svega toga točno", ističe.
Klučno je pitanje hoće li eskalacija napetosti kulminirati neposrednim sukobom ili će jenjavati pa se, kao i uvijek do sada, nastaviti u tzv. posredničkim (proxy) sukobima u kojima sučeljene regionalne sile ratuju preko trećih država. Obućina smatra da su dva moguća scenarija rješenja sadašnje krize.
"Prvi je da se ovakvi ekscesi nastave i da dođe do eskalacije napetosti u Hormuškom tjesnacu ili eventualnih napada na Hutije u Jemenu. Međutim, to nije nikakvo rješenje jer Saudijci napadaju Hutije već četiri godine, a ništa se ne događa. Shvatili su to i Amerikanci pa je Washington započeo izravno pregovarati s Hutijima, što je prilično negativan signal Rijadu. Drugi scenarij je bolji i pragmatičniji za sve strane, a to je da se SAD vrate u nuklearni sporazum s Iranom (koji su napustili u svibnju 2018. godine, nap.a.) ili bar neki simbolično modificirani dogovor čime bi američka strana spasila svoj imidž. Kada bi se ujedno postigao i dogovor Saudijaca i Hutija u Jemenu, bio bi to spas i za imidž Mohamada Bin Salmana. Njemu je to životno važno jer ako izgubi u Jemenu, mislim da će izgubiti i prijestolje", tumači Obućina.
Tko god pobijedi u Izraelu, odnos prema Iranu bit će isti
Iako se doima da bi drugi scenarij značio diplomatsku pobjedu Irana, Obućina ima zadršku oko takvog zaključka. "Pitanje je koliko bi to odgovaralo konzervativcima u Iranu. U tom slučaju konzervativna struja bi na unutarnjem planu izgubila od umjerene struje koju predvodi iranski predsjednik Hasan Rohani. No, mislim da je količina pragmatizma kod vrhovnog vođe Ali Hameneija još uvijek dovoljno velika da i on to prihvati", ističe Obućina.
Na koncu, kao i u svim konfliktima u koje je uključen Iran tako je i u ovom nezaobilazna pozicija Izraela. Ona je u ovom trenutku još značajnija jer se čekaju rezultati tamošnjih parlamentarnih izbora. Obućina smatra da Izrael u ovom trenutku neće poduzimati ikakve korake protiv Irana.
"Mislim da će se situacija i dalje razvijati na razini proxy sukoba, što većini igrača u regiji odgovara. Treba vidjeti kako će (aktualni premijer) Benjamin Netanyahu proći na izborima. Ako izgubi, ide u zatvor i gotovo je s njim. End game. A ako pobijedi Benjamin Gantz, (lider stranke centra Plavo i bijelo) ništa bitno se neće promijeniti jer je cjelokupni izraelski politički spektar protiv iranske politike i protiv same Islamske Republike", zaključio je Obućina.
