Oni su u godinu dana stalno zauzimali teritorij u kaotičnom svijetu sirijskog građanskog rata te su odjednom krenuli to isto napraviti i u Iraku. Gradovi Haditha, Samarra, Mosul i Tikrit padali su jedan za drugim, a iračka vojska bježala je prema Bagdadu.
Džihadisti su nakratko stali s osvajanjem, ali samo kako bi proglasili kalifat Islamske države.
Ubrzo su zarobili Sinjar te počinili pokolj nad civilima koji pripadaju manjinskoj sekti Jezida. Mnogi su pobjegli na planinu gdje su gladovali, a džihadisti su napravili opsadu planine.
Uslijedio je put prema Erbilu i stigli na samo 45 kilometara od grada u kojem su se nalazili kurdski civili.
S jedne strane na planini su od gladi umirali Jezidi, a Erbil je bio pod prijetnjom. Tada je američki predsjednik BarackObama dopustio "ciljane" napade. Odluku je donio 7. kolovoza, a tijekom idućeg mjeseca zračni napadi postajali su sve češći. Ubrzo su se napadima priključile i mnoge zapadne zemlje, ali i arapske.
Godinu dana kasnije SAD i saveznici potrošili su milijarde dolara na 5885 zračnih napada u kojima je ubijeno 15 tisuća boraca IS-a ali i 450 civila, barem tako tvrdi jedna promatračka skupina.
Koliko je zapravo bila uspješna ta akcija?
Američka vojska tvrdi kako se postiže spor i stabilan napredak u borbi protiv IS-a te ukazuju na vraćanje oduzetog teritorija u sjevernom i središnjem Iraku.
Britanski istraživački centar IHS tvrdi kako je Islamska država izgubila gotovo 10 posto teritorija u prvih šest mjeseci 2015. godine te ima kontrolu nad 82.940 četvornih kilometara.
Glasnogovornik Pentagona pukovnik SteveWarren kazao je u ožujku kako IS "više nema potpunu slobodu kretanja u otprilike 25 posto naseljenih područja iračkog teritorija".
Problem procjene SAD-a je u tome što sposobnost grupe nije značajno umanjena.
"To je kao da stišćete balon. Možete ga stisnuti u jednom dijelu, ali to samo povećava pritisak na drugim područjima", rekao je ShirazMaher, viši suradnik na Međunarodnom centru za proučavanje radikalizma.
Maher kaže kako je u napadima bilo ubijanja nekih značajnih osoba, no oni nisu ozbiljnije uzdrmali Islamsku državu i njihovu sposobnost.
Pojačali kontrolu nad ključnim gradovima
Točno je da je Islamska država bila primorana povući se na nekim područjima, no pokazali su i sposobnost da prodru u druga. Tako su u svibnju prodrli u sirijski antički grad Palmiru, a postoje naznake da će krenuti na jug zemlje. Također su konsolidirali kontrolu u ključnim gradovima poput Mosula i Raqe i čini se da će tamo ostati neko vrijeme.
Postoje i pokazatelji prema kojima skupina brojčano nije značajno umanjena. Stručnjaci procjenjuju kako im se mjesečno priključi između 850 i 1250 boraca iz inozemstva iako bi se ta brojka mogla smanjiti zbog napora Turske koja pojačano kontrolira svoju granicu.
SAD i koalicija imaju zajednički problem, a to je ograničenost zračnih napada. Bez vlastitih vojnika na terenu, oslonili su se na nekoliko različitih grupa. Iako je tim grupama zajednički neprijatelj Islamska država, mnogi od njih zakleti su neprijatelji.
Suradnja sa svakom od tih grupa drugačija je. Tako su na područjima na kojima je dobra suradnja dobra zračni napadi bili učinkovitiji. Najbolji primjer bila je suradnja s kurdskim snagama prilikom borbe za Kobani.
Slična suradnja ostvarena je i s pešmergama u Iraku gdje je zajednička koordinirana akcija dovela do zauzimanja područja u pokrajini Kirkuk.
Suradnja s Irakom složena je jer se domaćin oslanja na šijitsku miliciju koju podupire Iran, a mnogi od njih borili su se protiv SAD-a tijekom okupacije Iraka.
Iračke snage uz pomoć zračnih snaga trenutno ostvaruju mali napredak u provinciji Anbar, no ostaje još vidjeti hoće li postići ozbiljniji napredak.
S izuzetkom Kurda i početne misije kako bi se priječio pad Erbila i napad na planinu Sinjar, teško bi se moglo kazati za bilo koju od skupina da je napravila značajniji udarac.
Izostanak sunitskih snaga
Značajna slabost američke strategije je ta što nisu uspjeli oformiti značajniju skupinu sunitskih boraca u borbi protiv IS-a. Suniti se pridržavaju ekstremnim tumačenjima Islama kao i Islamska država. Džihadisti su kroz zapadni dio Iraka lako prošli baš zbog toga što suniti osjećaju prema šijitima koji dominiraju središtem zemlje.
Iako većina sunita ne podržava ideologiju IS-a, mnogi ih preferiraju u odnosu na šijitske snage. Tvrde kako su od njih godinama trpjeli zlostavljanja i maltretiranja. Mnogi se stručnjaci slažu kako su upravo sunitske snage neophodne za ponovnu uspostavu kontrole na tim područjima.
Postoji veliko nepovjerenje s obje strane i Amerikanci su u strahu da bi oružje koja bi im eventualno poslali završilo u rukama džihadista. Suniti pak smatraju da su SAD prebliski s šijitskom vladom u Bagdadu.
Većina pobunjeničkih skupina u Siriju istisnuta je od strane bolje i ekstremnije frakcije u dugom građanskom ratu. 500 milijuna dolara vrijedan američki program za obuku i opremanje sunitskih pobunjenika rezultirao je s ukupno 60 boraca. Dio njih je zarobljen ili ubijen.
Većina sunitskog stanovništva Bashar al-Assada vidi kao veću prijetnju nego što je to Islamska država. Iako su više puta naveli svoju predanost uklanjanju Assada, SAD su odbile koristiti svoju vatrenu moć protiv sirijske vojske.
Sirijci zamjeraju SAD-u to što bombardira IS, a ne poduzima ništa protiv režima koji je bio odgovoran za daleko više ubijenih, kazao je Maher.
"Ideja da koalicijski dronovi dijele isti zračni prostor u kojem režimski helikopteri bacaju bačve-bombe na civile, ljudi s pravom vide kao favoriziranje Assada", kazao je Maher.
Neželjene posljedice
Više od 450 civila ubijeno je u koalicijskim zračnim napadima. Američka vlada je do sada prihvatila odgovornost za samo dva života civila u bacanju 17 tisuća bombi i raketa.
Maher smatra kako svaka smrt civila služi kao propagandni alat za IS.
"To im omogućuje da kažu:'Gledajte ovo mrtvo dijete, ubio ga je Zapad. Nisu li oni isti kao i Assad? Ako se borite protiv Assada jer ubija djecu, onda se morate boriti i protiv Zapada", objašnjava Maher.
SAD i saveznici mogu ukazivati na određene figure i stvarati ružičastu sliku kampanje protiv IS-a, no brojevi mogu navoditi na krive zaključke.
Islamska država izgubila je navodno više od 15 tisuća boraca i dio teritorija, no to nije prijetnja cjelovitosti. Čini se da će se borba voditi nekoliko godina.
Global post/Danas.hr