Njihov je plan bio poslati dvoje agenata u Moskvu kako bi ubili Staljina, piše Russia Beyond.
U ljeto 1944. godine načelnik Glavnog sigurnosnog ureda Reicha Ernst Kaltenbrunner obratio se postrojbi za specijalne operacije Luftwaffe KG 200. Ova se postrojba specijalizirala za letove na velikim udaljenostima i slanje špijuna, a bila je zadužena i za zrakoplove ukradene od saveznika.
Izvršenje zadatka povjereno prebjegu
Kaltenbrunner je postavio ovakav zadatak: njemački agenti se trebaju uspješno spustiti padobranom na svega stotinjak kilometara od Moskve, tj. duboko u neprijateljsku pozadinu.
U noći između 4. i 5. rujna 1944. godine teretni zrakoplov Arado Ar 232B poletio je s jednog aerodroma na teritoriju sadašnje Latvije i ubrzo nestao u magli. Odredište mu se nalazilo negdje između Smolenska i Moskve.
U zrakoplovu su bila dva sovjetska putnika: bivši časnik Crvene armije Tavrin i njegova supruga Lidija. Oni su stupili u brak neposredno prije početka misije koja ih je odvela u srce Rusije.
Petar Ivanovič Tavrin (pravo prezime mu je bilo Šilo) dospio je u vojsku SSSR-a zahvaljujući krivotvorenim dokumentima, ali se uplašio da će biti raskrinkan pa je dezertirao u svibnju 1942. godine.
Vrbovan je u logoru za zarobljenike, nakon čega je prebačen u Berlin gdje je predstavljen Heinzu Gräfeu, jednom od ideologa operacije "Cepelin".
Tako se zvao ambiciozni plan za ubojstvo Staljina. Sovjetski kolaboracionist je prošao obuku u Pskovu, a kasnije i u Rigi pod rukovodstvom stručnjaka za specijalne operacije Otta Skorzenyja.
Cilj - zauzimanje Kremlja
Prema knjizi Petera Wilhelma Stahla 'KG 200: The True Story', Tavrin i njegova supruga Lidija Šilova (čiji je zadatak bio uspostavljanje i održavanje radioveze s Njemačkom) trebali su iskočiti padobranom na teritorij SSSR-a, stići do Moskve i tamo uspostaviti kontakt s ilegalnom sovjetskom oporbom.
Bilo je planirano da Tavrin s dvojicom tajnih suradnika dospije u Kremlj za vrijeme jednog prijema koristeći krivotvorene dokumente te da Staljina, čim se nađe u njegovoj blizini, ubije otrovanim mecima. Smrt sovjetskog vođe bila bi signal njemačkim snagama da izvrše desant u blizini Moskve i brzo zauzmu Kremlj koristeći faktor iznenađenja.
Postojao je i rezervni plan za Staljinovo ubojstvo dizanjem u zrak njegovog automobila na putu za Kremlj. To bi se ostvarilo ispaljivanjem malog projektila s eksplozivnim punjenjem napravljenog posebno za tu priliku.
Bilo je zamišljeno da Tavrin i njegova supruga Lidija imaju na raspolaganju motocikl i oružje potrebno za izvođenje rezervnog plana. Čitava misija djelovala je jako samoubilački, ali su Nijemci uvjerili bračni plan da im je u Moskvi pripremljeno tajno sklonište gdje će se moći sakriti nakon izvršenja zadatka, a zatim odatle pobjeći čim se za to pruži mogućnost.
Serija neuspjeha
Ubrzo je njemačko rukovodstvo odustalo od iskakanja agenata s padobranom. Umjesto toga je odlučeno da zrakoplov sleti 100 km od glavnog grada SSSR-a.
Skupina njemačkih padobranaca pristigla je na mjesto gdje je planirano slijetanje njemačkog zrakoplova. Cilj je bio da oni potvrde Berlinu da je sve spremno za slijetanje, što su i učinili.
Međutim, ni njemačka obavještajna služba, ni Tavrin i njegova supruga nisu znali da su tu grupu padobranaca zarobile sovjetske snage te da je signal Berlinu poslan pod njihovom kontrolom.
Kada je zrakoplov Arado 232 B već ušao u zračni prostor pod sovjetskom kontrolom, pogođen je iz protuzračnog oružja.
Pilot se odlučio prizemljiti na drugom mjestu, blizu Karmanova, istočno od Smolenska. Međutim, prilikom slijetanja krilo je zapelo za drvo, motor je otpao, a zrakoplov se zapalio.
Put za Moskvu
Nakon što su jedva nekako prizemljili, članovi posade su se pješice uputili prema njemačkim linijama. Piloti su u rukama imali karte terena i hranu u konzervama, ali nisu govorili ruski i nosili su njemačku uniformu. Gotovo svi su zarobljeni.
Tavrin i Šilova su sjeli na motocikl koji je bio u teretnom odjeljku zrakoplova i krenuli put Moskve s 428 000 rubalja u džepu, pečatima od kaučuka i bianco dokumentima, koji su im teoretski mogli omogućiti da uđu u Kremlj i stignu do Staljina.
Uhićenje
Njemački agenti su putovali noću. Činilo se da sve protječe bez problema. Patrola na putu ih nije zaustavila. Oboje su govorili ruski, a po odličjima se vidjelo da su vojne osobe visokog ranga. Pored toga, svi dokumenti su izgledali kao da su pravi.
Odala ih je sitnica: jedan stražar je obratio pažnju na to da motocikl i putnici nisu pokisli, iako je prije toga padala jaka kiša.
Oni su za vrijeme kiše bili još u zrakoplovu, tako da nisu pokisli. Stražar je dao znak za uzbunu, poslije čega su njemački agenti uhićeni.
Sovjetski dvostruki špijun
Mladi satnik Grigorij Fjodorovič Grigorenko koji je radio u Trećem odjelu Glavne uprave kontraobavještajne službe 'Smerš' dobio je naređenje da iskoristi uhićene agente protiv Njemačke. Tavrin je pristao surađivati nadajući se da će tako spasiti svoj život, pa je preko radioveze je priopćio Berlinu da je uspješno stigao u Moskvu.
Nijemci su se 'upecali' i tako je počela operacija 'Tuman' (magla). Plan je bio da se u Moskvi pronađu njemački špijuni s kojima je Tavrin trebao stupiti u kontakt i koji bi mu pomogli da izvrši zadatak i ubije Staljina. Operacija je uspješno završena prije kraja rata.
Nakon operacije Tavrin više nije bio potreban sovjetskoj obavještajnoj službi, pa je osuđen na smrt i strijeljan 28. ožujka 1952. godine. Njegova supruga Lidija Šilova strijeljana je 2. travnja.
Staljin je umro prirodnom smrću 5. ožujka 1953. godine.
