Iako je Kremlj, po sada već ustaljenom običaju, prošli tjedan pokušao demantirati obaranje još jednog od svojih strateški važnih aviona, ukrajinski mediji su nedugo nakon obaranja aviona A-50 Beriev objavili snimke pogotka i pada zrakoplova.
Ovaj avion je bio ključan za rusku vojsku budući da je služio za tzv. Aerial SIGINT, tj. prikupljanje podataka sa velike visine, što je ključno u planiranju napada balističkim projektilima velikog dometa, kao i pri korištenju lovaca-bombardera srednjeg dometa.
Stanice za upravljanje letovima
Još od početka osamdesetih godina, stanice za izviđanje i komunikaciju, uskoro nazvane AWAC (eng. Airborne Early Warning and Control), postale su nezamjenjive kada je izviđanje operacija protivnika u pitanju, kao i prikupljanje njihovih komunikacija. Najbitniji zadatak aviona AWACS je otkrivanje protivničkih aviona, brodova, vozila, mehanizacije i lansiranja raketa, kao i komunikacija s vlastitim snagama u zraku i na zemlji.
Ovi avioni su tijekom godina postali i "lovci na projektile", te mogu sa velike udaljenosti otkriti lansiranja strateških oružja (bila ona s konvencionalnim ili nuklearnim bojnim glavama). Američki avioni AWACS su nakon 11. rujna unaprjeđeni u Flying battle management point (centar za upravljanje letovima), zapravo, glavnu komandu pokreta snaga na terenu. Ovo ima više prednosti - komanda se može lako premještati, može pokriti daleko veći dio samog bojišta, te je sigurnija nego na fiksnoj poziciji na terenu.
Jedan od prvih aviona AWACS je bio američki Lockheed EC-121. Dizajniran nakon završetka Drugog svjetskog rata, on je korišten prvenstveno za izviđanje sovjetskih aktivnosti u Pacifiku (tadašnji program BARPAC). Nakon toga, unaprjeđene verzije su korištene u ratu u Koreji i u Vijetnamu, a američko zrakoplovstvo (USAF) ih je koristilo sve do sredine sedamdesetih. Nakon toga, svi ključni američki AWACS sustavi prešli su na korištenje aviona Boeing E-3 Sentry, koji je pak modificirana verzija zrakoplova Boeing-707.
Glavna vizualna odlika E-3 Sentry je velika rotirajuća antena (rotodome), koja se okreće šest puta u minuti, a sadrži radarske i radijske antene. Avion ima i generator snage jednog megavata, kao i niz kompjutera, te GPS satelitskih sustava za navigaciju. E-3 Sentry ima maksimalni domet od 7400 kilometara te može letjeti brzinom do 854 kilometara na sat.
U slučajevima ključnih zadataka i misija, avion može kružiti iznad određenog područja i do osam sati neprekidno. Posadu čine četiri člana (pilot, kopilot, navigator i inženjer leta), dok se u djelu za nadgledanje i komunikaciju obično nalazi između 12 i 20 časnika i stručnjaka, ovisno o vrsti misije.
Korišten i u operacijama u bivšoj SR Jugoslaviji
E-3 Sentry se nalazi u sastavu zrakoplovstva SAD-a, a koriste ga i Velika Britanija, Francuska, Čile, kao i zemlje članice NATO-a. U Njemačkoj avio-bazi u Geilenkirchenu nalazi se oko 18 ovakvih AWACS-a, koji čine Komponentu E-3 NATO. Iako su ovi avioni bili korišteni još u operaciji Desert Shield (Pustinjski štit) u prvom ratu u Iraku početkom devedesetih, oni su postali daleko popularniji u svjetskim medijima za vrijeme vojne intervencije NATO-a u bivšoj SR Jugoslaviji, u operaciji Saveznička sila (eng. Allied Force, često pogrešno nazivana Milosrdni anđeo).
Iako su sami detalji i danas tajna, još se u vrijeme same akcije i bombardiranja ciljeva na Kosovu i Metohiji, te Beograda, Niša i Novog Sada znalo da je u zraku uvijek barem jedan AWACS, a često su zajedno djelovala i dva. Ovi avioni su tada koordinirali letove više od 1000 zrakoplova iz NATO baza u Italiji i Njemačkoj. Boeing E-3 AWACS-i su korišteni i za vrijeme drugog rata u Iraku početkom ovog stoljeća te protiv boraca Islamske države u Siriji 2015. godine. Trenutno se koriste u operacijama protiv Huta u Jemenu.
Ruski Beriev A-50 (NATO oznaka: Mainstay) dizajniran je sredinom sedamdesetih, a u službenu uporabu je ušao 1985. Četiri člana posade i 15 časnika i stručnjaka u djelu za izviđanje i komunikaciju, slično američkoj verziji, koriste nekoliko vrsta radarskih sustava te satelitsku navigaciju GLONASS (ruska verzija GPS-a). A-50 može detektirati mete u krugu do 700 kilometara (sa satelitskom podrškom), a držati ciljane mete u krugu od 300 kilometara. Također, slično američkom E-3 Sentry AWACS-u, i ruski avion može imati komandnu stanicu, iz koje se upravlja sa do deset drugih zrakoplova. Maksimalni domet je oko 1000 kilometara, a u zraku može provesti do 4 sata. Uz to, A-50 se može puniti gorivom u zraku, iz avio-tankera Ilyushin Il-78.
Iako je posljednjih desetljeća proizvedeno oko 40 osnovnih verzija A-50 Berieva, mnoge su i danas na doradi i usavršavanju, te se vjeruje da Rusija ima manje od ukupno pet operativnih AWACS-a ovog tipa. Indija ima tri operativna aviona ovog tipa, a prije početka agresije na Ukrajinu je naručila još dva, koji do danas nisu isporučeni. Zanimljivo je i da su dva zrakoplova A-50 Beriev bila u zraku 24 sata iznad Crnog Mora za vrijeme prve Pustinjske oluje, kao i za vrijeme NATO operacija u bivšoj SR Jugoslaviji.
Strategija 'lažnih signala'
Kako je, onda, moguće da A-50 Beriev, sa svojim izuzetno naprednim elektroničkim sustavima za izviđanje i detekciju, bude oboren? Iako se na ruskim kanalima na aplikaciji 'Telegram' prvobitno pojavila informacija da je avion oboren "prijateljskom vatrom", tj. ruskim projektilom S-300, to se kasnije ispostavilo kao netočno - barem djelomično.
Avion je bio na misiji iznad Azovskog mora i pogođen je najvjerojatnije američkim raketnim sustavom Patriot. Kako je objavljeno na ukrajinskim kanalima na aplikaciji Telegram, avion je "namamljen" slanjem signala s PVO sustava S-300, koji je odašiljao podatke na frekvencijama koje koristi i originalni ruski sustav. Kada se avion našao u dometu, ispaljeno je četiri rakete Patriot od kojih je jedna pogodila sam avion. Ovakva strategija nije nova - sustav "lažnih signala", tj. lažne identifikacije je korišten još u vrijeme prvog rata u Iraku.
Također, neki ukrajinski izvori navode i da je bilo pomoći "strane prijateljske zemlje" u lociranju same putanje ruskog aviona. Analitičari u Washingtonu i Bruxellesu smatraju da Kremlj sada ima najviše tri operativna aviona A-50, od kojih je barem jedan stalno angažiran na drugom kraju zemlje, na granicama prema Poljskoj, te prema ostalim zemljama članicama NATO-a. Vjeruje se i da Rusija ne može samostalno usavršavati elektroničke sustave u ostalim avionima ovog tipa, budući da mnogi od njih koriste čipove američkih i europskih proizvođača, čiji je uvoz onemogućen uslijed niza sankcija SAD-a i Europske unije.
POGLEDAJTE VIDEO: Stravični prizori na ulicama Ukrajine nakon žestokog zračnog napada Rusa, Poljaci podignuli borbene avione
