Rusko gospodarstvo pokazalo se iznenađujuće otpornim na sankcije Zapada i tako postavilo pitanje o njihovoj učinkovitosti.
Međunarodni monetarni fond (MMF) u siječnju je tako objavio da rusko gospodarstvo u 2024. očekuje brži rast od američkog (2,1 posto u odnosu na američkih jedan posto) te da, unatoč negativnim brojkama iz 2022. (-2,2 posto), rusko gospodarstvo već ove godine očekuje lagani oporavak i rast na 0,3 posto. Za usporedbu, projekcija MMF-a za SAD je rast na 1,2 posto u ovoj godini, u odnosu na prošlogodišnjih dva posto.
Kako bi se bolje razumjelo kretanje ruske ekonomije nakon invazije na Ukrajinu, potrebno je detaljnije pogledati koje je radnje Rusija poduzela kako bi doskočila sankcijama, ali i kakvu je štetu točno pretrpjela uslijed sankcija? Najnoviji podaci o gospodarskim kretanjima, naravno, nisu lako dostupni, a prognoze je teško davati.
U Hrvatskoj nema informacija o kretanjima ruske ekonomije
Odgovor smo pokušali dobiti od stručnjaka iz Hrvatske gospodarske komore i Ekonomskog instituta, međutim, i jedni i drugi ljubazno su nam odgovorili da 'ne rade takve procjene' te da nemaju sugovornike koji bi mogli komentirati ovu temu. Odgovor smo, međutim, dobili od Makroekonomija think tanka sa sjedištem u Beogradu.
Srpski think tank već je analizirao kretanje ruske ekonomije u 2017. godini, uslijed posljedica zapadnih sankcija nametnutih Rusiji 2014. godine. I tada, kao i sada, postojale su teze da bi sankcije kratkoročno mogle ojačati rusku privredu odnosno, da bi moglo doći do porasta domaće ruske proizvodnje efektom supstitucije i smanjenja uvozne potražnje, ali i da bi sankcije dugoročno ipak trebale naštetiti Rusiji. Analiza think tanka, koju je te 2017. izradio ekonomski stručnjak Dragovan Milićević, pokušala je dati odgovor na to pitanje.
Ruska ekonomija 2016. godine
Dvije godine od uvođenja sankcija, ruski prihodi su u 2016. bili više od dva puta niži nego u 2012. godini, prije svega radi ogromnog pada prihoda od nafte i plina. Tijekom sankcija, sve rashodne stavke proračuna doživjele su pad, dok je vojni budžet ostao gotovo nepromijenjen - 23 posto ukupnih proračunskih rashoda.
Što se kretanja potrošnje tiče, 2014. u Rusiji je zabilježen velik pad potrošnje i on se, prema pokazateljima, podudarao s uvođenjem sankcija. Potkraj 2016. taj je pad bio čak 15 posto, a ruski BDP je, u korelaciji s kretanjem potrošnje, te godine bio prepolovljen.
Milićević je tada istaknuo da su glavni uzroci pada ukupnog ruskog BDP-a bili pad cijena nafte te pad izvoza, industrijske proizvodnje, pad potrošnje i odljev kapitala. Sankcije su tada dovele do značajnog pada izravnih stranih investicija - kojima je Rusija bila otvorena kako bi ublažila posljedice globalne financijske krize - a njihov pad nastavio se i u prvoj polovici 2017. godine.
Sankcije iz 2014. nisu nanijele štetu
Milićević je tada naveo da je ruska ekonomija osjetljiva na cijene nafte odnosno, da pati od 'Nizozemske bolesti' (to je paradoksalna situacija u kojoj brz razvoj jednog sektora gospodarstva, poput otkrića prirodnih resursa, rezultira negativnim utjecajem na cjelokupno gospodarstvo zemlje). Danas, ekonomist napominje kako 2017., kada je radio analizu, nije bilo moguće utvrditi koji će biti ruski odgovor na sankcije.
"Pet godina od pisanja teksta, situacija je bitno drugačija", kaže nam Milićević. "Naime, najveće štete u ruskoj ekonomiji su upravo vezane za par godina od njihova uvođenja. Prilagođavanje sankcijama i supstitucija domaće proizvodnje za uvoznu robu je dala značajne rezultate. Na ruku oporavku ruske ekonomije išlo je i kretanje cijena energenata i rijetkih metala koje Rusija u značajnoj mjeri izvozi i koji su doprinijeli značajnom poboljšanju deviznog priljeva i odnosa razmjene", pojašnjava.
Tako, gledano u globalu i s vremenskim odmakom, može se zaključiti da sankcije iz 2014. nisu posebno ugrozile rusku ekonomiju. Kako pojašnjava Milićević, to je zato što karakter i obuhvat sankcija nije bio usmjeren na nanošenje posebne štete 'velikoj i u značajnoj mjeri energetski i sirovinski samodovoljnoj ekonomiji'.
Situacija s ruskom privredom u tom razdoblju se, kaže Milićević, najbolje vidi kroz trgovinsku bilancu s inozemstvom. U domeni roba, izvoz ruske privrede porastao je od 2017. do 2021. godine nominalno za 140 milijardi dolara. Suficit u razmjeni roba ruske ekonomije s inozemstvom je u 2021. iznosio više od 200 milijardi dolara.
Borba s inflacijom
Dodaje kako je rast cijena u Rusiji značajno smanjen u razdoblju od 2016. do 2021., a početkom 2022. ni Rusija nije ostala imuna na inflaciju koja je pogodila gotovo sve zemlje. Tako je u 2022. prosječna godišnja stopa rasta cijena bila 12 do 13 posto u odnosu na šest do osam posto u prethodnom razdoblju. Potvrđuju to i podaci World Economic Foruma iz kolovoza prošle godine, prema kojima je inflacija u Rusiji u travnju prošle godine iznosila 17,8 posto - nakon pada rublje na rekordno nisku razinu u odnosu na američki dolar - dok je za kraj godine bio predviđen pad inflacije na 13,4 posto.
Kako bi ublažio udar inflacije, Kremlj je naredio povećanje mirovina i minimalne plaće od 10 posto. Glavni poslodavci, kao primjerice Sberbank i Gazprom, od srpnja su također povisili plaće zaposlenima. Potrošačke cijene rasle su u prosjeku 10,7 posto (u usporedbi s rastom od 4,7 posto u istom razdoblju 2021. godine).
Prema podacima World Economic Foruma, stopa nezaposlenosti u Rusiji je u lipnju prošle godine bila rekordno niska - svega 3,9 posto.
"Minimalni saldo potrošačkih kredita raste, prosječne zarade imaju rastuću tendenciju po godinama, od 4500 rubalja u 2017. do 6500 rubalja u 2022. godini", kaže Milićević i nastavlja: "Realni rast zarada je oko 3,4 posto u prosjeku, osim na početku 2022. godine kada je uslijedio značajan pad, da bi brzo uslijedio uzlazni trend."
Međutim, kako se u sve to uklapaju posljedice sankcija koje je Zapad nametnuo Rusiji nakon invazije na Ukrajinu u veljači prošle godine?
Cijene energenata i zaokret prema alternativnim tržištima
Milićević kaže da je vrlo teško davati procjene o tome je li ruska isporuka nafte i plina po nižim cijenama - tržištima poput Kine i Indije - ublažila posljedice sankcija, jer se podaci o privrednim i ukupnim ekonomskim kretanjima Rusije ne prikupljaju očekivanom brzinom i ažurnošću.
"Ono što se može sa sigurnošću reći je da je Rusija kumulirala ogroman ekstraprofit od energenata čija je cijena višestruko porasla u 2022. godini, čime su anulirani negativni efekti nametnutih mnogo strožih sankcija nego 2014. godine. S druge strane, intenziviranje trgovine sa zemljama BRIKS-a je u značajnoj mjeri supstituiralo manjak razmjene sa zemljama Zapadne Europe", kaže ekonomski stručnjak.
I prema podacima World Economic Foruma iz kolovoza prošle godine, visoke cijene nafte ublažile su utjecaj zapadnih sankcija. Ruski statistički ured Rosstat procijenio je tada da je BDP nafte i plina u drugom kvartalu 2022. ostao nepromijenjen, iako se BDP bez nafte smanjio za više od 5 posto na godišnjoj razini.
Europska ograničenja na uvoz ruske nafte stupila su na snagu u prosincu 2022., ali skok svjetskih cijena nafte podržao je rusku naftnu industriju unatoč tome što je Rusija svoju naftu prodavala s popustom. Zemlji je također pomoglo preusmjeravanje na nova izvozna tržišta poput Kine i Indije.
Ograničenje na rusku naftu zemlji je omogućilo da naftu prodaje globalno, koristeći zapadno pomorsko osiguranje i financiranje, sve dok cijena ne prelazi 60 dolara po barelu, sukladno sankcijama. Ovaj limit bio je kritiziran od strane Ukrajine, koja je tvrdila da je u pitanju previsoko ograničenje koje neće značajno naškoditi ruskoj ekonomiji. Međutim, limit od 60 dolara po barelu tada je uveden kako bi se, uz pokušaj ograničavanja prihoda ruske vlade, održao protok nafte na globalnom tržištu.
'Flota u sjeni'
"Na djelu imate površinski veliku zemlju sa neiscrpnim kapitalnim resursima, sa rijetkim metalima, zemlju koja je postala neto izvoznik žitarica, višestruko uvećavajući svoju proizvodnju pa sankcije nemaju veći značaj kao kaznena mjera kao što bi bilo u slučaju male otvorene ekonomije", pojašnjava Milićević.
New York Times je potkraj siječnja naveo da neki analitičari sugeriraju da je Rusija pronašla načine kako zaobići sankcije koristeći brodove koji se ne oslanjaju na zapadno osiguranje ili financiranje. Navodno su ljudi iz zemalja poput Ujedinjenih Arapskih Emirata, Indije, Kine, Pakistana, Indonezije i Malezije kupovali plovila kako bi pokušali postaviti nezapadni trgovinski okvir za Rusiju.
To bi podrazumijevalo prijenos ruske nafte između brodova u međunarodnim vodama koje nisu pod jurisdikcijom mornarice bilo koje zemlje, kao i pokušaj brodova da prikriju svoje aktivnosti isključivanjem satelitskih uređaja za praćenje ili odašiljanjem lažnih koordinata. No, ostaje za vidjeti je li ta 'flota u sjeni' dovoljno velika da Rusiji omogući kupnju i prodaju nafte izvan ograničenja.
"Ako je ta flota dovoljno velika da Rusija stvarno djeluje izvan dosega zemalja G7, ograničenje vjerojatno neće imati onu vrstu utjecaja koju su zapadni političari željeli. Mislim da bismo trebali znati za nekoliko mjeseci", rekao je u siječnju Ben Cahill, viši suradnik u Centru za strateške i međunarodne studije, tijekom jedne panel rasprave.
Trgovanje sa susjedima
Sergej Aleksašenko, bivši zamjenik ministra financija Ruske Federacije, rekao je u siječnju da će 2023. biti 'teška godina' za rusko gospodarstvo, ali da neće biti 'nikakve katastrofe, niti kolapsa'. Iako je Rusija, nakon invazije, prestala objavljivati trgovinske podatke, analitičari i ekonomisti pokušali su doći do informacija zbrajanjem trgovine koju druge zemlje bilježe s Rusijom i tako doći do željenih podataka.
Tako je, primjerice, poznato da se proizvodi poput telefona, perilica rublja i dijelova automobila u Rusiju sada prevoze kamionima ili vlakovima iz Bjelorusije, Kine, Kirgistana i Kazahstana. Prema podacima koje je objavio New York Times, ruski transportni operater Fesco dodao je nove brodove i nove pristanišne luke ruti s Turskom koja prevozi rusku industrijsku robu i strane uređaje i elektroniku između Novorosijska i Istanbula.
Ekonomist Matthew Klein izračunao je pak da je vrijednost globalnog izvoza u Rusiju u studenom prošle godine bila samo 15 posto ispod mjesečnog prosjeka prije invazije te zaključio da se globalni izvoz u Rusiju tijekom prosinca najvjerojatnije potpuno oporavio i da su većinu tog oporavka potaknule Kina i Turska.
Na tragu je i analiza Silverado Policy Acceleratora, neprofitne organizacije u Washingtonu, koja je procijenila da je vrijednost ruskog uvoza iz ostatka svijeta premašila poslijeratne razine do rujna. Osim toga, kineski izvoz u Rusiju u prosincu je dosegao rekordnu razinu, a kineski brendovi počeli su se razvijati u Rusiji. To je pomoglo nadoknaditi pad trgovine s Europom te je jedan od glavnih razloga zbog čega je rusko gospodarstvo vrlo vjerojatno odolijeva opsežnim sankcijama.
Borba za očuvanje tečaja
Zapadne sankcije pogodile su i ruski financijski sektor. Velik dio deviznih rezervi zemlje je zamrznut, ograničen je pristup međunarodnom financiranju, a međunarodne platne transakcije su otežane. Središnja banka Rusije u prvim je danima invazije morala pribjeći teškim ograničenjima tokova kapitala kako bi podržala tečaj rublje i spriječila financijsku krizu.
Prema podacima World Economic Foruma, to je pomoglo da se rublja učvrsti više od 25 posto, što ju je učinilo najboljom svjetskom valutom u drugoj polovici 2022. To je pomoglo obuzdavanju inflacije i zaustavilo panično kupovanje nakon uvođenja sankcija.
"Svjetski monetarni sustavi sigurno će pretrpjeti revolucionarne promjene u odnosu na Brettonwoodski sustav iz 1944. godine", kaže Milićević. "Polarizacija u ekonomskom i političkom smislu sigurno je došla do točke kada će povratak na veljaču 2022. čini nemogućom misijom, ali jako je teško u ovom trenutku predvidjeti buduća monetarna i ekonomska kretanja", napominje stručnjak.
Svega osam posto kompanija povuklo kapital iz Rusije
Iako je, nakon invazije, neto priljev izravnih stranih ulaganja u Rusiju pao na povijesno niske razine, a gubitak izravnih stranih ulaganja smatrao se potencijalno jednom od najrazornijih posljedica sankcija na rusko gospodarstvo, Milićević upozorava da su brojke u praksi daleko skromnije.
"Analiza grupe ekonomista sa sveučilišta u Lausanni je pokazala da je samo oko osam posto inozemnih poduzeća koja su investirala u Rusiji povukla svoj kapital - od 1400 poduzeća samo 120 je povuklo svoja sredstva na kraju 2022. godine", pojašnjava ekonomist.
Prema podacima koje je objavio New York Times, manje od devet posto tvrtki sa sjedištem u EU-u i G7 prodalo je jednu od svojih ruskih podružnica. S druge strane, tvrtke za praćenje pomorskog prometa zabilježile su porast aktivnosti brodskih flota koje možda pomažu Rusiji u izvozu energije, vjerojatno zaobilazeći zapadna ograničenja te prodaje.
Ograničenja na uvoz visoke tehnologije
World Economic forum u kolovozu je objavio da se ruski suficit (razlika u vrijednosti između izvoza i uvoza) više nego utrostručio na godišnjoj razini u prvih sedam mjeseci prošle godine (166 milijardi dolara) te da su prihodi skočili dok su sankcije uzrokovale pad uvoza.
Zapadna ograničenja ruskog izvoza usmjerena su na visoku tehnologiju, s ciljem slabljenja ruske vojne industrije. Alternativni pokazatelj, koji se oslanja na podatke o izvozu ključnih ruskih trgovinskih partnera, daje naslutiti da je uvoz ruske robe u rujnu pao za 28 posto u odnosu na razine prije invazije na Ukrajinu.
Iako je i prije toga Rusija godinama pokušavala supstituirati uvoz domaćom proizvodnjom, njezino gospodarstvo ostalo je ovisno o uvoznoj visokotehnološkoj robi. Zasada se čini da zemlje koje nisu uvele sankcije Rusiji nisu uspjele nadomjestiti ove tehnološke gubitke u značajnijoj količini. Dok je ruski uvoz iz Kine i Turske posljednjih mjeseci premašio prijeratne razine, udio tehnoloških proizvoda ostao je nepromijenjen. Tehnološki uvoz iz susjednih zemalja kao što je Kazahstan znatno je porastao, ali apsolutni obujam i dalje je prilično skroman.
Međutim, čini se da se ruska trgovina vratila tamo gdje je bila prije invazije. Analitičari su tako u siječnju procjenili da se ruski uvoz možda već oporavio na prijeratnu razinu ili barem da će se to uskoro dogoditi.
Pad u pojedinim industrijama
Proizvodnja mnogih dobara u ruskoj industriji srednje i visoke tehnologije naglo se smanjila. Tako je primjerice u listopadu gotovo prepolovljena proizvodnja kamiona, TV prijamnika, bagera. Pod pretpostavkom da ruske tvrtke troše uvezene zalihe te da se nastavlja potreba za održavanjem strojeva, posljedice sankcija vjerojatno će se s vremenom sve više osjećati. Međutim, mali udio ovih industrija u ukupnoj ruskoj proizvodnji ograničava učinak sankcija.
Također, valja imati na umu da, iako sankcije pokrivaju mnoge od ključnih ruskih izvoznih dobara - uključujući sirovu naftu, rafinirane naftne proizvode, ugljen, zlato, drvo i razne proizvode od čelika - mnoga od tih ograničenja došla su kroz prijelazna razdoblja, što je zapadnim zemljama, ali jednako tako i Rusiji te globalnim tržištima, dalo vrijeme za prilagodbu kao i za ublažavanje posljedica sankcija.
I dok su neka ograničenja (poput granice od 60 dolara po barelu) ublažila posljedice, postoje i ona koja značajno utječu na rusku industriju. Primjerice, ruski proizvođači drva i čelika ne mogu pronaći cjenovno prihvatljiva alternativna izvozna tržišta pa je proizvodnja u tim industrijama naglo pala. Pad proizvodnje trpe i ruske tvornice automobila koje ne mogu osigurati dijelove iz Njemačke, Francuske, Japana i Južne Koreje. Međutim, vojni izdaci i više cijene energije pomogli su ublažiti posljedice pada u tim industrijama.
Što slijedi?
Dugoročno, stručnjaci procjenjuju kako će rast ruskog gospodarstva sigurno će biti pritisnut teretom nepovoljnih demografskih kretanja, niskih stopa ulaganja i niskom razinom produktivnosti. Na demografsku strukturu zasigurno će utjecati broj izgubljenih života u Ukrajini, broj ozlijeđenih u ratu, mobilizacija, ali i iseljavanje uzrokovano ratom.
Tome treba pribrojiti ograničenje pristupa inozemnom financiranju kao i nedostatak pristupa visokoj tehnologiji sa Zapada.
Međutim, navode ekonomisti, dok pojedine industrije u Rusiji zasigurno čekaju teška vremena, sankcije ne bi trebale imati značajniji utjecaj na rusko stanovništvo, niti na snagu ruske ekonomije u cjelini, jer su prije svega usmjerene na degradaciju ruskih vojnih sposobnosti.
Osim toga, valja imati na umu da je Rusija zemlja neiscrpnih mogućnosti kada je u pitanju 'prirodni kapital' - prva u svijetu po zalihama zemnog plina i drvnih rezervi, druga po ugljenu, treća po zlatu. Količine pronađene nafte su među najvećima na planetu, a odmah poslije Kine, Rusije je druga po značajnim sibirskim nalazištima rijetkih minerala koji bi se trebali koristiti u tehnologijama budućnosti. A kupaca za to nikada ne manjka.
