Organizacija Karma Nirvana pomaže onima koje obitelji prisiljavaju na brak protiv vlastite volje. Njih ima u raznim dijelovima svijeta, pa i u europskim državama – iznenađujuće mnogo. Sangera kaže da u Velikoj Britaniji na liniji za pomoć primaju čak 600 poziva i muškaraca i žena mjesečno!
Sestra joj se zapalila jer se nije htjela udati
"Organizacija Karma Nirvana je rođena iz mog osobnog iskustva. Kad sam imala 14 godina, majka mi je pokazala sliku jednog muškarca. Rekla mi je da je to osoba s kojom ću se vjenčati i da sam mu obećana još kad sam imala osam godina. Ja sam to odbila, što je nosilo kao posljedicu moje isključivanje iz škole sve dok nisam pristala na taj brak. Kad sam napunila 16 godina, pobjegla sam od kuće da bih dokazala da se neću udati za tog stranca. Nakon toga, moja obitelj me se odrekla i tako je već 32 godine. Ali trenutak kada sam se počela baviti ovom temom dogodio se nakon samoubojstva moje sestre Robine, koja se zapalila kada je imala 24 godine zato što je isto tako bila prisiljena na udaju. Tada sam se prestala skrivati i odlučila sam javno progovoriti o svojim i njenim iskustvima", kaže Sangera u intervjuu za Deutsche Welle. Otkriva da je jedna od sedam sestara, te da su sve njene sestre bile prisiljene na brak.
Sangera kaže da joj je pokretanje organizacije postalo gotovo kao misija u kojoj je željela prenijeti poruku svijetu da se ovo događa, unatoč tome što je rođena u Velikoj Britaniji. Svi slučajevi kojima se bave u njenoj organizaciji Karmi Nirvani su osobe koje su rođene u Velikoj Britaniji. Dvije trećine njih dolazi iz južnoazijskih zajednica – iz pakistanske, indijske, bangladeške i hindu zajednice, a ostatak čine kurdska, iranska, afganistanska i somalijska zajednica u Britaniji.
"Ako uzmemo samo za primjer liniju pomoći na nacionalnoj razini, trenutno primamo oko 600 poziva i muškaraca i žena mjesečno. Britanska vlada u Londonu ima službu za vraćanje osoba s britanskim državljanstvom koje su prisiljene na brak ili postoji rizik da će biti prisiljene natrag u Britaniju. Prema službenim statistikama vlade, svake godine uspiju vratiti oko 300 pojedinaca. Trećina njih je mlađa 17 godina, a najmlađi slučaj kojim su se bavili je imao dvije godine. Njihova linija prima na tisuće poziva svake godine", otkrila je Sangera.
'Ne usude se kritizirati kulturu od straha da ih nazovu rasistima'
U Karmi Nirvani se, kaže, nikad ne miješaju u obiteljske poslove jer "ne možeš ni pokušati u posredovanju između članova obitelji u ovakvim slučajevima". Uglavnom žrtvama mogu pomoći da pobjegnu, da im pronađu hitan smještaj ili ih zastupaju ako su mlađi od 16 godina da budu smješteni u starateljske obitelji.
Na pitanje što je s tvrdnjama da je prisiljavanje na brak dio tradicije, Sangera odgovara da treba razlikovati dogovoreni brak i prisilu.
"Nemam problem s tradicijom ugovorenih brakova na koje osoba ima puno pravo pristanka ili da ga pak odbije. Osoba mora biti starija od 16 godina i psihički sposobna da donese takvu odluku. Ono s čime se ne slažem je kad se ne traži pristanak osobe koja se vjenčava, kad je očito da postoji prisila. Nije dovoljno da nešto bude kulturno prihvaćeno da bi zaista bilo i prihvatljivo. Počinitelji se kriju iza tradicije, a stručnjaci se ne usude kritizirati kulturu, jer strahuju od toga da će ih nazvati rasistima, tako da se drže podalje od nje. Ono što moramo raščistiti je to da postoji jasna razlika između ugovorenih i brakova na koje je netko prisiljen. Prvi su tradicija, drugi predstavljaju zlostavljanje", poručuje Sangera.