Iran je dobio novog predsjednika, 60-godišnjeg Ebrahima Raisija. Taj ultrakonzervativni političar stupio je na funkciju u nezgodnom trenutku. U Beču su zapeli indirektni pregovori sa Sjedinjenim Američkim Državama oko nuklearnog sporazuma. Nedavni napad dronom na izraelski tanker u blizini Omana, raspirio je bijes SAD-a i Velike Britanije te pokazao koliko je vatreno u Perzijskom zaljevu.
Raisija ne bole ni borci za ljudska prava, koji mu u biografiji nalaze podosta mrlja. Kao prvi čovjek iranskog pravosuđa 2018. i 2019. je mnoge sudionike prosvjeda protiv poskupljenja goriva dao pogubiti. Nije mu to bilo prvi put. Trideset godina ranije sudjelovao je u mučenju i ubojstvima tisuća političkih zatvorenika. U SAD-u je zbog toga završio na popisu osoba pod sankcijama.
Izraelci žele napasti
Izrael je prvi i najžešće reagirao. Netom prije ustoličenja Raisija, ministar obrane Benny Gantz pozvao je na oružani napad na Iran. "Izrael je spreman napasti Iran. Došlo smo do točke da moramo vojno djelovati protiv Irana. Svijet mora odmah djelovati protiv Irana", poručio je.
The Telegraph tumači da je Gantz time nastojao natjerati SAD i Veliku Britaniju da se okane diplomatskih prosvjeda i sankcija te da zauzmu još stroži stav. Raisija su podržali Iranci na izborima prije dva mjeseca, a dva dana prije inauguracije podržao ga je i vrhovni vođa Islamske Republike, ajatolah Ali Hamnei.
Izraelci su se već krenuli razračunavati, pa su po prvi put nakon sedam godina raketirali vojne ciljeve u Libanonu, nakon što su odande ispaljene rakete na njihov teritorij. No, pravi test tek očekuje Izrael, jer su sada sve tri grane vlasti u Iranu pripale ultrakonzervativcima.
Raisi je odmah kontrirao te u utorak poručio da će njegova vlada poduzeti korake za ukidanje "tiranskih" sankcija i pokušati poboljšati životne uvjete svima koji su podvrgnuti sankcijama. Čelnik iranske Revolucionarne garde je, pak, poručio da je Iran spreman za "bilo kakav vojni scenarij" te da ih Izrael i Zapad ne pokušavaju zastrašiti. "Oni koji nam prijete trebali bi biti svjesni opasnih posljedica svoje retorike i pripaziti što govore", rekao je.
Iranski nuklearni (ne)sporazum
Sve s velikim zanimanjem prate i u Njemačkoj. Tamošnji političari traže od vlade da zaokrene svoju politiku prema Iranu. "Kada predsjednik države postane sudac čije su ruke krvave, onda je naša obveza da temu ljudskih prava stavimo u prvi plan“, rekao je za Deutsche Welle Omid Nouripour, glasnogovornik Zelenih za vanjsku politiku.
Za vrijeme mandata Raisijevog "umjerenog" prethodnika Hasana Rohanija, ljudska prava također nisu bila važna. Nouripour upozorava da je Njemačka vlada popustila sankcionirati smaknuća 2019. "Potrebna nam je nova strategija za Iran“, smatra Bijan Djir-Sarai, glasnogovornik liberalne stranke FDP. Ta strategija, dodaje, ne bi smjela ovisiti samo o pokušajima spašavanja Nuklearnog sporazuma.
Prvi Sporazum je dogovoren 2015., nakon višegodišnjih pregovora između SAD-a, Francuske, Velike Britanije, Njemačke, Rusije, Kine i Irana, koji je podvrgnut strogoj kontroli svojih nuklearnih aktivnosti, kako bi dobio ekonomske olakšice. Sjedinjene Države su 2018. jednostrano napustile Sporazum, a godinu dana kasnije ga je i Iran ignorirao.
Prema informacijama Međunarodne agencije za atomsku energiju, Iran planira obogatiti uran za još 20 posto, čime krši Nuklearni sporazum. Vrijeme za izradu atomske bombe su sveli s godine dana na svega nekoliko mjeseci.
"Ako je Iran i prekršio Sporazum i radi na obogaćivanju urana, isplati se pokušati ga od toga odvratiti", smatra liberalni političar Alexander Graf Lambsdorff.
Trebalo bi pregovarati i o drugim stvarima
Prevladava uvjerenje da će Teheran i pored oštrih tonova ostati u pregovorima: "Postojat će kontinuitet u radu dva predsjednika: vlada se ne može puno miješati u vanjsku politiku, jer vrhovni vođa ajatolah Ali Hamnei sa svojom Revolucionarnom gradom ima glavnu riječ", smatra njemačko-iranski politolog Ali Fathollah-Nejad.
"Sporazum o iranskom nuklearnom programu je dominirao u posljednjih osam godina njemačko-iranskih odnosa", kaže Cornelius Adebahr iz Njemačkog društva za vanjsku politiku DGAP, "ali ima i drugih tema – to su unutarnja politika, ljudska prava i regionalno pitanje. Njemačka je o tim temama veoma malo pregovarala. Možda i zbog 'umjerenosti' Rohanija.
"Ali, sada će za Njemačku i Europu biti teže javno braniti dosadašnju liniju politike stabilnosti", naglašava Fatolah-Nedjad.
No, naznake promjene njemačke politike prema Iranu su već vidljive. Potkraj lipnja je Bundestag izglasao prvu Rezoluciju o ljudskim pravima u Iranu u zadnjih 10 godina. Pet njemačkih stranaka zahtjeva da se težište odnosa s Iranom prebaci na ljudska prava i da se to redovito kritički preispituje. Od Irana će tražiti da se pridržava međunarodnih ugovora o ljudskim pravima, a njemačka bi vlada zauzvrat trebala poraditi na tome da Iran pristupi Konvenciji UN-a o pravima žena i protiv mučenja.
Stručnjaci smatraju da bi se u fokusu njemačko-iranskih odnosa trebali naći ekonomski i ekološki problemi. U Iranu je nezaposlenost velika, nema dovoljno vode, a medicinska skrb je manjkava. Neki smatraju da bi se trebalo fokusirati i na iransku vanjsku politiku, jer je ta zemlja aktivna u građanskom ratu u Siriji te potpomaže šijitima Libanonu te pojasu Gaze, a povezan je i s pobunjenicima u Jemenu.
Osim toga, njihov balistički program jedan od najvećih u regiji. Raketama mogu kao od šale pogoditi ciljeve u Izraelu.