U Kampu 7, na jugoistoku Bnagladeša živi Fatima. Ona je jedna od oko 1,2 milijuna izbjeglica u toj zemlji - Rohindža, muslimanskog naroda koji bježi iz Mjanmara još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća. No, nikada ih odande nije pobjeglo toliko koliko lani, oko 700 tisuća. Koliko je točno ljudi ubijeno, to nitko ne zna. Samo je jasno to da je počinjen jedan od najstrašnijih genocida u novijoj povijesti ovog subkontinenta.
Fatima je preživjela. Ima svega 20 godina i dva sinčića. Užase koje je u Mjanmaru proživjela nikada neće zaboraviti. Prije no što je pobjegla silovana je 30 ili 40 puta. U samo jednoj noći. Ne može ni reći koliko često. Niti zna koliko je bilo muškaraca. "Tamo sam ostavila svoje tijelo", govori ona.
Stravična tradicija
Njezin muž Ali, samo dvije godine stariji od nje, čuči dok ona priča svoju priču. On je, kao i mnogi drugi, morao napustiti svoje selo kada su došle paravojne formacije - kako bi izbjegao smrt. Svoju suprugu, bebu, i tada 14 mjeseci starog sina ostavio je kod svojih roditelja. To je bilo prije godinu dana, piše Deutsche Welle.
Nije prošlo mnogo vremena prije nego što su muškarci došli i odvukli Fatimu u šume. Ondje je, poput brojnih drugih žena, silovana. Njihove krike i plač nitko nije mogao čuti. Nihova braća i supruzi su već ili bili mrtvi ili u bijegu spašavajući glavu.
Fatima je nakon toga ipak nekako dospjela natrag u selo. Spretne ruke njezinih suputnica su se pobrinule za njezine rane. U protivnom, iskrvarila bi. Vjerojatno nikada više neće moći dobiti djecu.
Pitanje budućnosti
S roditeljima svoga muža je kasnije prebjegla u susjedni Bangladeš, a međunarodne humanitarne organizacije su joj pomogle da pronađe svog muža.
Dok su brojni muškarci, zbog prakticiranja tradicije, i tvrdnji da je njihove žene netko obeščastio, svoje supruge ostavili, Ali to nije učinio. I danas je sa suprugom i djecom u kampu koji je predviđen za kratkoročno korištenje, a u kojem su već gotovo godinu dana. Uvjetima koji su loši i u zemlji kojoj se sve češće može čuti da je za izbjeglice učinjeno dovoljno.
Unatoč svemu, Fatima se želi vratiti u svoje selo. No, do Mjanmara će teško jer ih ondje ne žele. Novi život stvarati u drugoj zemlji, čini se, teško je.
