Radi se o najvećoj dosadašnjoj vojnoj operaciji, napadu na područje Iraka pod kontrolom ISIS-a koja traje već više tjedana. Još se ne može sa sigurnošću reći kada će ga iračke snage i njihovi saveznici u potpunosti kontrolirati, jer je urbana borba i inače teška, posebno kada se vodi u gradu od oko dva milijuna stanovnika, prenosi Dnevnik.
Na bojišnici je bio i fotoreporter Zoran Marinović, i nije mu to prvi put da se našao u srcu nekog velikog sukoba. U više od 15 godina rada obišao je brojna ratna žarišta, bio u Afganistanu, Liberiji, Sierra Leoneu, Kongu, Kolumbiji...
Kaže da nažalost onamo odlazi i prečesto. Fotografija mu je strast, a gonjen tom strašću obišao je mnoga mjesta na kojima traju ratni sukobi, ali ističe kako je svaki rat jednako surov.
"Svi su jednako užasni, jednako vam troše emocije", kaže Marinović.
Srce terora
"Mosul je glavni grad terora, srce kalifata. Sve loše što se dogodilo Europi u zadnje dvije godine, isplanirano je u tom gradu", istaknuo je i dodao kako ofenziva iračkih snaga ne ide planiranim tempom jer je grad velik i na njegovim se ulicama vode teške borbe, a i borci ISIS-a dobro su obučeni i pružaju snažan otpor.
"Najveće će žrtve biti civili. Oni su gotovo pa na prvoj liniji fronte, pokušavaju pobjeći od paljbe i sakriti se, a oko njih istovremeno traju borbe. Civilne žrtve zaista su najgore i najpotresnije što u ratu fotoreporter može vidjeti. Pokušavaš se ne vezati, biti nepristran, ali kao čovjeku ti je teško", nastavlja Marinović.
Oko samog Mosula niz je izbjegličkih kampova, koje vodi UNHCR i koji su, koliko je to moguće u ovim okolnostima, dobro organizirani pa po njegovu mišljenju neće doći do novog izbjegličkog vala, jer je prihvat civila pod kontrolom.
Gore naftne bušotine
Marinović ističe i kako se u Iraku trenutno odvija možda najveća ekološka katastrofa na svijetu: džihadisti su u povlačenju zapalili na desetke naftnih bušotina, a gusti, masni crni dim od tih požara guši one ljude koji ondje još nekako uspijevaju preživjeti. Primjer tomu je grad Qayyara, gdje su militanti ISIS-a prilikom bijega zapalili nekih 12, 13 bušotina, kako bi usporili napredovanje iračkih vojnika te omeli avione u bombardiranju.
"Ondje još živi 25-30 tisuća ljudi, tamo je sada prava apokalipsa... Ovce i sve ostale životinje crne su od tog dima, koji truje i ljude i njih. Metak ubija brzo, ali ovdje ubija i zrak, samo možda malo sporije."
Navodi i kako će ovo zagađenje definitivno utjecati na cijeli naš planet, jer je zapaljene bušotine i inače teško ugasiti, a kamoli u ratnoj zoni.
Oduzeto djetinjstvo
Govoreći što ga je najviše potreslo prilikom zadnjeg posjeta Mosulu Marinović kaže kako je to bio razgovor s dječakom koji je izgubio ruku.
"Djeca su posebno ranjiva, u svakom sukobu. Najgore što možeš napraviti čovjeku jest da mu uzmeš djetinjstvo. Djeca su najveće žrtve svih ratova. Ovdje, u Iraku i Siriji, već su generacije odrasle u ratu. Ne čudi onda što mladi ljudi odlaze - jasno je zašto bi radije radili u fast foodu u Hamburgu ili vozili taksi u Berlinu nego živjeli pod bombama."
Kad se vrati kući sa svojih opasnih putovanja, Marinović pokušava što je više moguće odmaknuti se od svega.
"Meni je savjest čista, mirno spavam, ali podsvijest radi svoje. Teško je odmah uskočiti u neku kolotečinu. Ali, samim time što radim takav posao, koji sam izabrao i koji je moja strast, nalazim načina da se s time nosim. Moram."
