Sreća i nevjerojatna slučajnost zbog koje je ostao živ, te sati panike i još nedoživljenog straha ono su po čemu će bivši reprezentativac, 31-godišnji Damir Markota pamtiti doček nove 2017. godine u Istanbulu u kojem već drugu sezonu igra za prvoligaša Istanbul BB.
"Nikada u životu nisam imao bio prestrašeniji nego tih nekoliko sati, sledio sam se. Panika je blaga riječ za ono kako smo se supruga i ja osjećali - prepričavao je jutro nakon tragedije 31-godišnji Damir Markota, koji je kao dijete prognan iz rodnog Sarajeva i dobro zna što je strah", piše Jutarnji list.
Često prozivana najveselija noć u godini za mnoge je postala najtužnija. U nedjeljno jutro, kad su istanbulske komunikacije proradile, prvi pozdrav nije bio “sretna nova”, nego “mirna nova”.
"Nikada nisam bio niti sretniji nego sada jer razgovaramo samo zahvaljujući slučajnosti zbog koje smo preživjeli. I mi smo se zaputili na doček u Reinu, ali u posljednji tren smo se predomislili i otišli u klub Anjelique. Ne znam ima li i 100 metara udaljenosti između ta dva kluba. Otprilike kao od Cibonine dvorane do Mareda."
Sreća i slučajnost su riječi koje je često ponavljao, ubacio ih u svaku priču o tragičnoj noći.
"Zaputili smo se prema Reini, ali prijatelj koji tamo radi nije mi se javljao na telefon pa nismo ulazili. Kiša je padala, žena i ja smo se sakrili pod nadstrešnicu autobusne stranice i još neko vrijeme čekali. S obzirom da se nije javljao otišli smo u taj Anjelique. Možda smo unutra bili desetak minuta, teško mi je odrediti vrijeme, kad je DJ prekinuo program, ugasio glazbu i počeo pričati na turskom. Ništa nismo razumjeli, ali čim smo vidjeli kako ljudi plaču, trče na sve strane, da se nešto strašno dogodilo. Ubrzo smo čuli da se radi o bombi i pucnjavi u Reini i tad su nas uhvatili strah i panika, tada smo se sledili. Zapravo, niti ne znam najbolje opisati taj osjećaj. Malo straha, malo sreće jer smo živi, ali zapravo se osjećaš glupo i prazno", kazao je Markota za Jutarnji list.
