Usijana politička situacija, sve žešća retorika i konvoji vojne pomoći koji stižu u Ukrajinu naizgled govore o neminovnoj eskalaciji iz političkog u oružani sukob. Međutim dok politika i mi mediji neumorno koristimo sintagmu "zveckanje oružjem" to zveckanje se zapravo baš i ne čuje tako glasno. Jer desetak tisuća vojnika koje je Zapad stavio u pripravnost tako da sjede u svojim vojarnama u Texasu i Yorkshireu i par aviona oružja, za obranu Ukrajine apsolutno ne znače ništa.
Naime u bitci za teritorij Ukrajine u drugom svjetskom ratu između Njemačke i Sovjetskog saveza s obje strane sudjelovalo je 4 milijuna vojnika. Ukrajina je sada 22. vojna sila, a Rusija 2.
A Hrvat, Denis Šeler koji je šest godina kao dragovoljac ratovao u Ukrajini od 2014. godine kaže kako bi i sada u slučaju otvorenog sukoba Ukrajini stigla pomoć iz inozemstva. "Bi apsolutno, čak i više, u svakom slučaju vjerujem da bi budući da imam kontakte s ljudima koji su već bili tu iz ostalih zemalja", govori pa zaključuje da su spremni.
A brojke ne lažu. Kopnene snage Ukrajine broje 200.000 vojnika, Rusije 850.000. Dvije tisuće ukrajinskih tenkova naspram 12 tisuća ruskih i 12 tisuća ukrajinskih oklopnih vozila, a 30 tisuća ruskih. U zraku također slični omjer - 69 ukrajinskih borbenih aviona, 770 ruskih, 34 helikopter naspram 544.
Ukrajinski vojni analitičar Mihailo Samus
iz Centra za vojsku, konverziju i razoružanje, Kijev za
Direkt objašnjava kako bi se borba odvijala.
"Prvo bi krenuli s raketnim napadima u pokušaju da unište vojne
baze i zapovjedne centre i na taj način će pokušati uništiti
ukrajinske kopnene snage. Tek tada bi Rusija pokrenula i kopnenu
ofenzivu", kaže.
Ali naravno baš zbog velikog broja ukrajinskih dragovoljaca,
ruske snage na granici morale bi biti znatno veće. Samus
pojašnjava da, ako Ukrajina sad ima 200.000 a uz dragovoljce
bi mogao biti taj broj i pola milijuna vojnika, Rusija bi trebala
imati 300.000 ili 500.000 vojnika ako želi imati povoljne uvjete.
Dakle trenutnih ruskih 100.000 vojnika uz granicu o kojima
se govori svaki dan, nisu dovoljne.
Marinko Ogorec, hrvatski vojni analitičar kaže:
"Ako se kreće s radikalnim ciljem dakle potpuna okupacija
Ukrajine, definitivno 100.000 ljudi nije puno i ne bi bilo
dovoljno za tako nešto, međutim ako Ukrajina pokušava oružanim
putem vratiti separatističke pokrajine Donbasa pod svoje okrilje
u tom slučaju bi tih 100.000 ljudi bilo itekako
dovoljno".
Danas je pak ukrajinski predsjednik dekretom povećao broj
profesionalnih vojnika i podigao im plaće, a sve, kako tvrdi,
kako bi zajamčio mir, a ne rat. S druge strane, prvi put nakon
dugo vremena oglasio se i Vladimir Putin. Nakon
sastanka s mađarskim predsjednikom Orbanom poručuje NATO-u da je
proširenje saveza na Poljsku, Rumunjsku i baltičke
države bilo kršenje dogovora te kako su ih izigrali,
obmanuli.
Samus pak zaključuje da su šanse za ruski napad sada 50-50. Misli
pak kako će one samo padati te za nekoliko tjedana biti na manje
od 10 posto. Nula će pak biti kada Rusija shvati da nema šanse za
uspješnu operaciju.
I hrvatski i ukrajinski vojni analitičari slažu se da sva sila vojne pomoći Ukrajini koja stiže iz Amerike i Europe ne bi bila ključna u eventualnom sukobu, ali itekako može pomoći kao sredstvo odvraćanja i obrane. Odnosno, sredstvo za izbjegavanje sukoba. A to je ono što svi, barem deklarativno, žele.
