Nije tajna da je velik broj "instagram kreatora", "modnih blogerica" i drugih samoprozvanih javnih osoba preko svojih profila prodavalo odjeću koja je zapravo proizvedena u Kini i Bangladešu, a rjeđe u Turskoj.
Većina te robe kupuje se u tzv. "bulk container" (veći broj primjeraka), najčešće između tisuću i dvije, i nemaju nikakve oznake proizvođača, a kasnije se prodaju preko društvenih mreža. Neki od iole sposobnijih "kreatora" angažirali bi radnice da na odjeću prišiju njihov "brand" uz prigodne etikete, pa čak i brendirana pakiranja.
No, otkako je aplikacija Temu postala iznimno popularna u Europi i na Balkanu, sve više ljudi primjećuje da je odjeća koju nude "influenceri" dostupna po pet i više puta nižim cijenama na ovoj kineskoj aplikaciji. Slično je i s online trgovinom i aplikacijom Aliexpress koja, kao i Temu, kupce povezuje izravno s proizvođačima u Aziji, bez ikakvih posrednika, uz u većini slučajeva besplatnu dostavu.
Primer 'američkog sna' u Kini
Inače, Temu je postao primjer "američkog sna" u Kini - osnovan je prije nešto više od dvije godine, a u vlasništvu je "PDD Holdingsa", u čijem je vlasništvu i "Pinduoduo", jedan od najvećih online trgovinama u Kini.
Temu platforma i aplikacija omogućuju prodavačima i velikim proizvođačima iz Kine da prodaju i šalju svoje proizvode kupcima diljem svijeta, bez potrebe da unajmljuju posrednike i distributere u odredišnoj zemlji, čime svoje proizvode čine pristupačnijim.
Neki prodavači u aplikaciji također su izjavili da je Temu, kao platforma, od njih tražio da snize cijene čak do točke prodaje artikala s gubitkom.
POGLEDAJTE VIDEO: Jesu li digitalne platforme budućnosti? 'Voyo je donio gledateljima slobodu'