Vojska Republike Srpske predvođena generalom Ratkom Mladićem zauzela je na današnji dan 11. srpnja 1995. Srebrenicu, grad u istočnoj Bosni. Područje općine Srebrenica prema popisu stanovništva 1991. imala je oko 36.500 ljudi. Cijelu enklavu 1993. godine Vijeće sigurnosti UN-a proglasilo je zaštićenim područjem.
No kad su bosanski Srbi ušli u Srebrenicu ništa nije moglo zaustaviti pokolj. Svirepo i zvjerski ubijeno je više od 8000 muškaraca i mladića u samo sedam dana.
Mladić je nakon zauzimanja pustog i porušenog grada trijumfalno hodao Srebrenicom i za medije ponosno izjavljivao kako je napokon došao dan za osvetu nad Turcima.
Likvidacije izvršavali sustavno prema detaljno razrađenom planu
Operacija smaknuća je, naime, pomno i detaljno planirana mjesecima ranije u samom vrhu Republike Srpske i Beogradu.
“Ovako delikatnu operaciju Milošević je mogao povjeriti samo oficiru u kojeg je imao bezgranično povjerenje. Milošević je već 13. siječnja 1995. potvrdio Hrvoju Šariniću da je general Mladić ‘njegov čovjek u Bosni koji mu je dvesta odsto lojalan’. Unatoč tome što je znao što se sprema u Srebrenici, Milošević je, gledajući u oči Rudolfa Perinu (američkog otpravnika poslova u Beogradu), hladno, bez emocija odgovorio: ‘Obećali su mi da snage bosanskih Srba neće ugroziti pripadnike UN-a niti muslimanske civile’. Perinu je takav odgovor i više nego zadovoljio. Uostalom, tko to još u Bosni pita kakva sudbina čeka poražene pripadnike neprijateljske vojske? Američkom diplomatu činilo se posve normalnim da pripadnike poražene Armije BiH prepusti Mladićevim krvoločnim psima. Perina nije i slutio da je Milošević pod civilima podrazumijevao samo žene, djecu mlađu od 15 godina starosti te starce iznad 70 godina, svi ostali bili su neprijateljski vojnici”, objašnjava autor Dušan Viro u svojoj knjizi Slobodan Milošević - Anatomija zločina te navodi kako su Srbi su likvidacije izvršavali sustavno, prema prethodno razrađenom planu.
“Svim žrtvama najprije su oduzete osobne isprave, svi predmeti poput satova, prstenja, lančića, zatim su morali predati svoje cipele i drudge predmete prema kojima bi se tijela mogla identificirati. Postoje mnoge indicije koje govore da je načine likvidacije osmislila Kontraobavještajna služba Vojske Jugoslavije, Resor državne bezbednosti Srbije te Služba bezbednosti VRS. Konstruktor srebreničkog pokolja i ‘genij užasa’ bio je pukovnik Ljubiša Beara, načelnik Uprave bezbednosti Glavnog staba VRS-a. Zahvaljujući njegovoj morbidnoj sustavnosti u uništavanju leševa i drugih dokaza zločina, više od godinu dana Srebrenica je bila ‘genocid bez dokaza”, piše Viro u svom djelu.
Preživio streljanje: Pokrio sam se s dva mrtva tijela
Hakija Huseinović, u to vrijeme 52- godišnjak, bio je jedan od rijetkih koji je preživio masovnu egzekuciju u Srebrenici. Zarobljen je i stjeran u veliko skladište u selu Krvavica. Samim čudom preživio je streljanje te poslije svjedočio na suđenju Ratku Mladiću.
"Srbi su strojnicama počeli pucati po nama. Kad se smračilo, pucnjava je prestala. Bilo je mnogo vrištanja i vikanja ljudi koji su tražili pomoć. Mnogi su bili ranjeni. Kad sam legao desna strana tijela mi se namočila krvlju. Nisam to više mogao podnositi pa sam ustao iz krvi i podvukao pod sebe jedno mrtvo tijelo i legao na njega. Kad je počelo svitati moj komšija Zulfo Halilović ustao je mokriti i piti vode. Povukao sam ga za kaput i rekao.’Lezi dolje’. A on reče: ‘Ne mogu više izdržati’. Mitraljeski rafal ga je presjekao. Pokrio sam se s dva mrtva tijela i ostao pod njima dvadeset četiri sata. Tijekom dana čuo sam da netko zove ‘Salko, Salko’. Ponovio je to oko 20 puta. Onda je netko rekao. ‘Jebem ti tursku majku. Još si živ’. Čuo se pucanj iz puške. Nakon toga se pojavio kamion i bager, počeli su tovariti leševe. Bager je prošao veoma blizu mene, pomislio sam: ‘To mi je kraj’, a onda je netko rekao: ‘Parkiraj bager, operi asfalt i pokrij leševe sijenom. Za danas je dosta’. Te je noći Huseinović uspio pobjeći", stravično svjedočenje zabilježio je u svojoj knjizi i autor Dušan Viro.
Cijeli svijet tvrdi da je genocid, Srbima Mladić heroj
Opća skupština UN-a u svibnju ove godine usvojila je rezoluciju kojom se 11. srpnja proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici te osuđuje negiranje genocida i veličanje osuđenika za ratne zločine.
U Republici Srpskoj i Srbiji još uvijek većinski ne prihvaćaju odgovornost za genocid, masovne zločine i etničko čišćenje. Krvnici osuđeni za ova stravična nedjela umjesto zločincima i dalje se naziva herojima.
Generalu Ratku Mladiću posvećuju se murali u Beogradu,zabrinuti banjalučki liječnici mu idu u posjetu zabrtinuti za njegovo zdravlje u zatvoru, a po ratnom predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću također osuđenom na doživotni zatvor nazivaju se studentski domovi.
POGLEDAJTE VIDEO: Vučić nabrajao srpske žrtve, od I. svjetskog rata na dalje: Uzalud. UN proglasio genocid u Srebrenici
