"Dosad je bio poznato da su zapadne kompanija Ikea, Quelle i Aldi kupovale robu koju su kao prisilni radnici proizvodili politički zatvorenici u NjDR-u. No sada se otkrilo da su i vodeći zapadnonjemački kemijski koncerni poput Hoechsta, BASF-a ili Bayera kupovali kemikalije u čijoj proizvodnji su protiv svoje volje sudjelovali politički zatvorenici istočnonjemačkog režima", kaže se u priopćenju ARD-ovog političkog magazina "Report Mainz". Novinari su do ovog zaključka došli nakon istraživanja u državnim spisima bivše istočnonjemačke savezne pokrajine Saska-Anhalt, kao i u arhivima istočnonjemačke tajne policije Stasi te ispitivanjem svjedoka.
Prošli jeftinije zbog nepoštivanja zakona
Politički zatvorenici su u pogonima koji su za zapadnonjemačke koncerne proizvodili kemikalije radili pod neljudskim uvjetima te su bili izloženi štetnom djelovanju kemikalija poput žive. "Prednost za Hoechst i ostale zapadne kompanije je bila ta da su preko prikrivenih poduzeća u NjDR-u kupovali kemikalije koje su bile povoljnije jer proizvodnja nije podlijegala strogim uvjetima o zaštiti okoliša ili radnika pa su zato i bile jeftinije", rekao je jedan bivši djelatnik Hoechsta. "Da su zapadne tvrtke kupovale na Zapadu, plaćale bi cijene i do tri puta više nego one iz Istočne Njemačke", potvrdio je za "Mainz Report" i jedan visoki bivši dužnosnik BASF-a.
Drugi zatvorenici su smjeli odbiti rad
Prema podacima znanstvenika sa Sveučilišta u Halleu, u kemijskom postrojenju Bitterfeld, koje je nakon ujedinjenja Njemačke zatvoreno zbog katastrofalnog utjecaja po okoliš, je radilo i do 500 prisilnih radnika. I dok su "obični"zatvorenici smjeli odbijati radne zadatke u kemijskoj industriji, politički zatvorenici su na taj rad bili prisiljeni. Iako zdravstvene posljedice nisu dovoljno istražene, dokazana je smrt dvojice političkih zatvorenika koji su umrli od trovanja živom.
2012., švedski koncern Ikea se morao opravdavati nakon što je u javnost procurila informacija da su politički zatovrenici u Istočnoj Njemačkoj pod prisilom radili u tvornicama koje su proizvodile Ikein namještaj za zapadno tržište. Ikea se tada, kao i njemački kemijski koncerni danas, opravdavala tvrdnjom kako nisu znali da su proizvodnji robe koju su kupovali od NjDR-a sudjelovali i prisilni radnici.
