EU /

parlament raspravlja o definiciji kultnog pića

11.3.2013.
8:01
VOYO logo

Oko apsinta, intenzivnog alkoholnog pića s izrazito visokim postotkom alkohola i prepoznatljive zelene boje kojem su se često, doduše bez previše znanstvene podloge, pridavala i psihoaktivna svojstva, kroz povijest su se nerijetko vodile pravne rasprave, ponajprije u smislu smije li ga se proizvoditi ili ne. U europskom parlamentu ovog će se puta, međutim, raspravljati koja je zapravo definicija apsinta, odnosno koliki postotak sastojka poznatog kao tujon mora imati neki 'tekući' proizvod da bi ga se moglo registrirati kao apsint.

Tujon, kemikalija ekstrahirana iz biljke Artemisia absinthium kod nas poznatije i kao pelin, dugo je vremena smatrana glavnim krivcem za navodno štetna svojstva apsinta, baš kao što je u nekim krugovima slavljena kao glavni sastojak zbog kojeg je apsint svojedobno postao toliko omiljen u umjetničkim krugovima. Prema trenutnim EU propisima, apsint ne mora sadržavati niti minimalni postotak tujona da bi opravdao svoje ime, no ne smije prevršiti maksimum od 35 miligrama tujona po kilogramu. U cilju da standardizira ove mjere, Europska komisija predlaže da sve što nosi etiketu 'apsinta' mora imati najmanje 5, a najviše 35 miligrama tujona po kilogramu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Baudelaire bi se okrenuo u grobu

Francuska parlamentarka Francoise Grossetete tako smatra da treba zaštititi tradicionalnu esenciju ovog pića i zalaže se za uvođenje novog minimuma, dok je s druge strane, jedan od njemačkih zastupnika Horst Schnellhardt zabrinut za posljedice koje bilo kakva prisutnost tujona u piću može imati po zdravlje.

''Prihvatiti prodaju pića pod imenom apsint bez garancije da je biljka po kojoj je piće uopće i dobilo ime korištena u proizvodnji jednako je prijevari. Baudelaire bi se okrenuo u grobu'', kazala je Grossetete.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Visok postotak alkohola i sumnjiva svojstva

Cijelu priču oko apsinta komplicira i činjenica da Švicarska, u kojoj je apsint prvi put proizveden pri kraju osamnaestog stoljeća, želi ovo piće zaštititi kao nacionalni proizvod. No iako je Švicarska ''originalna zemlja porijekla'' poznato je da su još i stari Grci svojem vinu dodavali artemisiju absinthium, a svoj je kultni status ''zeleni špirit'' dobio tek u Francuskoj. U drugoj polovici 19. stoljeća apsint je bio toliko popularan u pariškim kafićima da je u pet popodne počinjao tzv. 'zeleni sat'. Zbog visokog postotak alkohola i sumnjivih svojstava, apsint je međutim od dvadesetih godina 20. stoljeća zabranjen u velikom broju europskih zemalja, piše Novi list.

Tek devedesetih godina mistični je alkoholni napitak ponovo u nekim zemljama dobio zeleno svjetlo. Danas u Europi postoji više od dvjesto proizvoda registriranih kao apsint, pod različitim imenima i recepturama, pa čak i u različitim bojama, pri čemu u mnogim slučajevima i bez ijednog miligrama tujona.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Sjene prošlosti
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo