Na čijoj je on zapravo strani? Ovo pitanje vjerojatno si je postavio ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij kada se ovoga tjedna sastao sa svojim turskim kolegom Recepom Tayyipom Erdoğanom u Lavovu.
Od svih članica NATO saveza, Turska je vjerojatno najmanje pouzdana. S jedne strane, Zelenskij ima na čemu zahvaliti Erdoğanu. Turski predsjednik pokušava se prikazati kao neutralan posrednik na Crnom moru, kako bi omogućio izvoz ukrajinskih žitarica iz blokiranih luka. Turska tvrtka - u vlasništvu Erdoğanovog zeta - dobavljač je dronova Bayraktar koje Ukrajina koristi u ratu s Rusijom. Erdoğan je također zatvorio morske tjesnace na Crnom moru i tako onemogućio dolazak ruskog pomorskog pojačanja do ukrajiske obale.
S druge strane, Tursku optužuju da je ratni profiter odnosno, "crni vitez", što je naziv na nacije koje pomažu u izbjegavanju međunarodnog embarga u vlastitu korist. Porast trgovine između Turske i Rusije te usvajanje ruskog platnog sustava od strane turskih banaka potaknuli su nagađanja da je Ankara brzo uočila prednosti pomaganja Moskvi, dok je njezino vlastito gospodarstvo posrnulo pod inflacijom i lošim upravljanjem, piše Politico.
'Proukrajinski, ali ne protiv Rusije'
Turska je "proukrajinska, ali nije protiv Rusije", rekao je bivši turski diplomat Sinan Ülgen, viši suradnik u istraživačkom centru Carnegie Europe. Mnogi zapadni diplomati, međutim, manje blagonaklono gledaju na Erdoganovu dvostruku igru. "Ne možete biti s obje strane u ovakvom ratu. To je članica NATO-a!" požalio se izaslanik jedne zemlje EU.
U praksi, malo je toga što Zapad u ovoj situaciji može učiniti. SAD i EU mogu izvršiti određeni pritisak na Tursku, ali rizici su previsoki. Grčka već optužuje Tursku da sve glasnije zvecka oružjem kada sa svojim borbenim zrakoplovima nadlijeće Egejsko more i potiskuje migrante. Zapad, istovremeno, ne želi da se Erdogan vrati svom vetu kada je u pitanju ulazak Finske i Švedske u NATO.
"Crni vitez"
Bruxelles i Washington za sada samo prate poteze Ankare.U međuvremenu, trgovina između Moskve i Ankare raste. Turski izvoz u Rusiju skočio je s 417,3 milijuna dolara u srpnju 2021. na 730 milijuna dolara u srpnju 2022. Uvoz iz Rusije skočio je s 2,5 milijardi dolara u srpnju 2021. na 4,4 milijarde dolara u srpnju 2022.
Osim toga, europske tvrtke - koje zaziru od toga kakvu bi štetu trgovina s Rusijom mogla nanijeti njihovom ugledu - koriste Tursku kao izvoznu bazu za opskrbu Rusije. To poteže etička pitanja, ali nije izbjegavanje sankcija kao takvih. Stručnjaci kažu, Turska posluje u sivoj zoni.
Ako europske tvrtke namjerno izvoze sankcioniranu robu u Tursku, koja se potom preprodaje Rusiji, to se može smatrati zaobilaženjem sankcija, kaže Jan Dunin-Wasowicz, odvjetnik u Hughes Hubbard & Reed specijaliziran za prekograničnu usklađenost i provedbu propisa. "Ne možete svjesno i namjerno sudjelovati u aktivnosti koja bi bila protuzakonita ako bi se poduzela izravno."
"Dok su svi usredotočeni na Kinu, Turska je puno hrabrija i odlučnija u stvarnom balansiranju na rubu onoga što je legalno i onoga što je ilegalno", smatra Maria Shagina, istraživačica na Međunarodnom institutu za strateške studije.
Hod po tankom ledu
Bivši viši dužnosnik za sankcije u američkom ministarstvu financija kaže da Turska, koja ima koristi od povlaštenog pristupa tržištu EU-a preko svoje praktički bescarinske carinske unije s Bruxellesom, uživa ugled prve linije za izbjegavanje sankcija. Upozorio je, međutim, da stvarna utaja često nije obuhvaćena formalnim brojkama o trgovini, koje uglavnom pokazuju samo preusmjeravanje trgovine.
Osim povećanja trgovinske razmjene, postoji i zabrinutost da Turska pomaže Rusiji zaobići financijsku stegu. Putin i Erdogan dogovorili su ranije ovog mjeseca trgovanje u rubljama. Pet turskih banaka također je prihvatilo ruski sustav plaćanja Mir — alternativu zapadnom SWIFT-u, iz kojeg je većina ruskih financijskih institucija isključena početkom invazije na Ukrajinu.
Turski ministar vanjskih poslova Mevlüt Çavuşoğlu također je rekao da su ruski oligarsi dobrodošli u Tursku. Samo da dokaže poantu, Eclipse, jedna od superjahti Romana Abramoviča, bivšeg vlasnika nogometnog kluba Chelsea, primijećena je prošlog tjedna u luci za krstarenja u Marmarisu, navodi turska novinska agencija Anadolu.
Sama Turska odbacuje zabrinutost Zapada i kaže da tokovi nove robe jednostavno odražavaju promjenu u trgovinskim obrascima koje privatni sektor prihvaća savršeno legalno. "Jasno smo dali do znanja da nećemo dopustiti da Türkiye bude kanal za zaobilaženje ili izbjegavanje sankcija", rekao je turski diplomat. "Želimo zadržati našu tekuću trgovinu s Ruskom Federacijom, ali ne poduzimamo nikakve velike nove korake", rekao je dužnosnik, ali je priznao da Ankara hoda "po tankom ledu" i da to radi "vrlo pažljivo".
Status veze? Komplicirano je
Bliža suradnja između Turske i Rusije ima jasne ekonomske koristi za Erdoğana, koji se suočava s izborima sljedeće godine, usred vrtoglave inflacije. Jednostavno, Ankara si ne može priuštiti prekid trgovinskih veza s Moskvom. "Turska je ovisna o Rusiji na mnogo različitih načina", kaže Jevgenija Gaber, viša suradnica Atlantic Councila sa sjedištem u Turskoj, ukazujući na masovni ruski turizam u Turskoj i ruske energetske tokove. Rusija je osigurala oko četvrtinu turskog uvoza nafte i gotovo polovicu potreba za prirodnim plinom u 2021., a Moskva također kontrolira tursku nuklearnu elektranu Akkuyu.
Kriza u tursko-ruskim odnosima "odmah bi stvorila mnogo problema Erdoğanu uoči izbora", kaže Gaber, koji je i bivša ukrajinska diplomatkinja.
Političke koristi jednako su važne. Rusija i Turska bile su na suprotnim stranama tijekom nekoliko sukoba u regiji, uključujući Krim. Međutim, jednako tako, diplomatsko partnerstvo između Putina i Erdoğana pomoglo je u rješavanju nekih regionalnih sukoba, kaže bivši diplomat Ülgen, ukazujući na mirovni proces u Astani za Siriju i dogovor oko sporne regije Nagorno-Karabah.
EU ne može previše učiniti
Sada, kada je politički prostor Zapada za uvođenje novih sancija sužen, fokus sve više dolazi na osiguranje provedbe postojećih sanckija. Peter Stano, glasnogovornik Europske komisije, kaže kako je bitno da Turska "ne nudi zaobilazna rješenja Rusiji", dodajući da "i dalje pomno pratimo situaciju u tom pogledu". Francesco Giumelli, izvanredni profesor međunarodnih odnosa na Sveučilištu Groningen u Nizozemskoj, kaže da tek treba vidjeti koliko dugo će EU i druge članice NATO-a tolerirati Erdoğanovo igranje "dvostruke igre".
Ali, Zapad može učiniti samo toliko. Iako Bruxelles ima neke političke poluge nad Turskom, primjerice, kada je riječ o liberalizaciji viznog režima za turske građane, Stano podsjeća na status Turske kao zemlje kandidatkinje za ulazak u Europsku uniju. Taj je proces bio na čekanju do lipnja 2018. Isto vrijedi i za carinsku uniju koju je Europska komisija pokušala modernizirati 2016., no ti su razgovori zapeli s obzirom na sve lošiji odnos EU-a i Turske. "Da smo bili u drugom svijetu u kojem je odnos Turske i EU bio jak… EU bi možda imala veće ovlasti nad Turskom u pogledu sankcija. Ali sada ništa od toga", kaže Ülgen te naglašava kako u postojećoj carinskoj uniji nema prostora za bilo kakav političku utjecaj na Tursku. Priča bi bila drugačija da je bilo kakvu modernizaciju carinske unije trebalo politički ratificirati u Bruxellesu ali, to nije bio slučaj.
Washington ima 'nešto slobodnije ruke', ali ne previše
Washington, s druge strane, ima nešto veći manevarski prostor kada je Ankara u pitanju. Američki dužnosnik rekao je da će Washington, ako Turska službeno uđe u gospodarsko partnerstvo s Rusijom, razmotriti preporuku zapadnim tvrtkama da se povuku ili smanje svoje gospodarske veze s Ankarom. "Mislimo da bi Turska trebala biti globalna destinacija za poslovanje i kapital, ali bliži odnos s Rusijom stvorit će stvarne rizike za integraciju Turske s ostatkom svijeta", rekao je dužnosnik.
Ako Zapad može dokazati da Turska izbjegava sankcije, Washington bi čak mogao otići i korak dalje te odsjeću Tursku od dolara putem sekundarnih sankcija. Međutim, kada su sankcije u pitanju, tumačenje je važno koliko i sam zakon, a tu do izražaja dolazi strah da se Tursku ne želi previše otuđiti. Erdoğan, sa svoje strane, također zna da je u pitanju tanka linija koju ne smije prekoračiti. Turska je, kaže jedan tamošnji dužnosnik, svjesna "rizika sekundarnih sankcija", ali također upozorava na prekoračenje s američke strane. "Ako se turske tvrtke nađu na meti, reagirat ćemo i to bi bilo kontraproduktivno", kaže.
