Mäkeläinen je nakon boravka u najizoliranijoj zemlji na svijetu objavio 12-minutnu snimku "jednog običnog dana" u tamošnjoj prijestolnici Pyongyangu. Taj njegov "pothvat" opisan je kao dotad gotovo nemoguć, s obzirom na rigidnost tamošnjeg režima i rigorozne kontrole kojima bivaju podvrgnuti stranci koji tamo dolaze.
SJEVERNA KOREJA BEZ CENZURE: Finski novinar neometano snimio 12 minuta običnog dana u Pjongjangu
Titovo ime tamo je najsigurnija lozinka
Finski je novinar mobitelom iz automobila snimio široke avenije s vrlo malo vozila, monumentalne građevine i spomenike te izuzetno loše prigradske ceste. Vidjevši te prizore i pročitavši tekst, javio nam se naš čitatelj Sandro Volarić iz Malog Lošinja rekavši nam da je 2012. godine kao turist boravio u Sjevernoj Koreji i da je tom prigodom i sam napravio snimku koju smatra boljom od one finskog novinara. On nam ju je ustupio, kao i fotografije s putovanja, te usput ispričao dojmove o toj zemlji rekavši da nije sve tako crno kao što se prikazuje u zapadnim medijima.
Doduše, kaže kako je njemu ondje sve išlo lakše kada je spomenuo da dolazi iz zemlje koja je bila dijelom Titove Jugoslavije. Titovo ime ondje i dalje otvara sva vrata.
"Ja sam se prilagodio njima. Slatkorječivo sam im opisao druga Tita i tako smo se sprijateljili i dopustili mi da snimam sve što sam htio. Nitko mi ništa nije zabranio", kazao nam je Lošinjanin Sandro koji je, inače, svjetski putnik.
Drukčije mjesto od svih na kojima je dotad bio
"Supruga i ja inače volimo putovati i proputovali smo gotovo cijeli svijet. Kada smo shvatili da smo vidjeli gotovo sve, htjeli smo otići tamo gdje još jedino nismo bili - u Sjevernu Koreju. Potom smo na internetu tražili na koji bismo način najlakše mogli otputovati tamo. U Kini smo našli agenciju Koryo Tours koja organizira odlaske u Sjevernu Koreju. Poslali smo im dokumente, a oni su nam pribavili karte, vize i sve što je potrebno", priča nam Sandro.
"Sveukupno nas je na tom putovanju bilo petnaestak turista. Više od toga tamo i ne dolazi. Iz Pekinga smo odletjeli u Pyongyang i odmah po slijetanju osjetili da smo na nekom drukčijem mjestu od onih koje smo dotad posjećivali. Pista za slijetanje bila je puna rupa, na carini su nam uzeli putovnice i mobitele, a potom su nas dočekali vozač i dvije turističke voditeljice koje su nam bile dodijeljene. Jedna je govorila engleski, a druga ruski", prisjeća se naš sugovornik.
Galerija
"Kada sam im pokazao taj papir, mogao sam sve snimati"
Svoje domaćine Sandro je, kaže, pridobio s dva štosa. Prvi je bio već spomenuto spominjanje Tita i njegova prijateljstva s bivšim korejskim 'Velikim vođom' Kimom Il-sungom, dok je drugi 'štos' bilo pokazivanje fotokopije e-maila koji je u prosincu 2011. poslao korejskom veleposlanstvu izrazivši sućut povodom smrti 'Dragog vođe' Kima Jong-ila, oca sadašnjeg vođe Kima Jong-una. Volarić kaže kako inače ima običaj izraziti sućut povodom smrti državnika ili im čestitati rođendane i imenovanja. Izrazio je, kaže, sućut Vatikanu kada je umro papa Ivan Pavao II., narodu Venecuele povdom smrti Huga Chaveza, britanskoj kraljici čestita rođendane, a upravo se sprema poslati i čestitku Emmanuelu Macronu povodom izbora za predsjednika Francuske. Jedino Erdoganu, kaže, nije čestitao na nedavnom referendumu u Turskoj.
"Kada sam svojim domaćinima pokazao fotokopiju tog maila s izrazom sućuti korejskom narodu, toliko su bili oduševljeni da su mi dopustili da snimam što god hoću. Da sam htio mogao sam snimati i nuklearna postrojenja. Ništa više nisam ni trebao pitati", u šali kaže Volarić.
"Unatoč svemu, nije tako stravično kako se prikazuje"
Osim s dvjema djevojkama koje su im dodijeljene kao turistički vodiči i vozačem, s drugim ljudima, kaže Sandro, nisu imali nikakvih kontakata. Posebno ga je začudilo što je jedna od njihovih voditeljica završila fakultet diplomiravši engleski, ali pojma nije imala gdje je Engleska, a kamoli Hrvatska.
"Tamo nemaju internet, samo tri televizijska programa. Glad i siromaštvo su veliki, naročito izvan Pyongyanga. U samom glavnom gradu koji ima oko tri milijuna stanovnika tada je, prije pet godina, bilo oko tisuću automobila, a ne vjerujem ni da ih je sada mnogo više. Prometni policajci stoje usred raskrižja na kojima osim pješaka nitko ne prolazi", kazao je Lošinjanin.
Na snimci koju nam je ustupio vidi se i autoput kojim je putovao od Pyongyanga do Kaesonga, grada na jugu države i na samoj granici s Južnom Korejom.
"Vozili smo se gotovo cijeli dan, a ne znam jesmo li vidjeli više od tri automobila na cesti. Ceste su im, inače, pune rupa, a naročito me začudio prizor ljudi koji čiste autoput golim rukama, bez metle i ičega. Rečeno mi je da su vjerojatno nešto pogrešno učinili, pa im je to bila kazna. Unatoč svemu viđenom, nisam stekao dojam da je tamo ipak tako strašno i stravično kao što se pokušava prikazati", zaključio je.
http://video.adriaticmedia.hr/originals/app/northkorea.mp4
