Među mnogima koji su se iselili iz Hrvatske u Irsku je i Dubrovčanin Goran Tikvica koji je prije godinu dana s djevojkom odlučio potražiti sreću u Dublinu. Tamo se zaposlio i radi kao pizza majstor. U razgovoru za Dubrovački dnevnik otkrio je razloge odlaska i kako je u Irskoj.
Iako je završio srednju medicinsku školu, zaposlio se prvo u Hrvatskoj "kao većina njegovih medicinskih kolega" u ugostiteljstvu. Počeo je raditi po završetku škole u pizzeriji "Mamma mia" gdje je proveo pet godina i naučio spravljati pizze.
Veliki porezi i nameti
"U svojih 14 godina radnog staža u Dubrovniku prošao sam jako puno pizzerija nakon Mamma mie, te se čak i okušao i kao vlasnik. Dvije godine sam bio suvlasnik Vita belle, ali ubili bi me svim porezima i nametima naše države te mi nije ostajalo dovoljno da bi se isplatilo za količinu stresa kojem sam bio izložen", ispričao je Goran.
Tvrdi da u Dubrovniku ako želite biti samostalani i ne biti teret roditeljima treba prije svega izdvojiti puno novca za stan. "Za početak vam treba oko tri tisuće kuna za stan pa recimo i tisuću kuna za režije. Ispod sedam tisuća kuna ne možete preživjeti", kaže Tikvica i naglašava da za razliku od većine Hrvata u Irsku nije došao radi novca nego zbog boljeg života i više slobodnog vremena.
Nije požalio
Priznaje da se nije lako odlučio na odlazak. "Bilo me je malo strah jer sam znao da se praktički počinje od nule. Sad će godina dana da sam ovdje i niti u jednom trenutku nisam požalio što sam otišao."
Našao je posao pet dana nakon dolaska u dosta popularnoj pizzeriji koja ima sedam objekata u Dublinu, a već za šest mjeseci dobio je prvo povećanje plaće plus bonus od 500 eura za vjernost firmi. Nakon deset mjeseci postao je zamjenik šefa kuhinje. "Jednostavno, čovjek se ovdje osjeća cijenjen za svoj rad. Automatski onda nije teško raditi u takvim uvjetima."
Koje su prednosti?
"Ovdje ne radim preko 45 sati tjedno i svaki blagdan sam dvostruko bolje plaćen ako radim. Napokon imam vremena za prijatelje i obitelj. Istina, život u Dublinu je ubrzan kao u svakom velegradu, nekad imaš osjećaj da vrijeme jako brzo leti, ali navikneš se na to. No, razlika je i što su ljudi ovdje pozitivni i vedri.
Nisu opterećeni kao ljudi u Hrvatskoj. Jednostavno, to je totalno drugačiji mentalitet. To je narod koji je godinama bio ugnjetavan od Engleza, a nikad nećeš čuti ružnu riječ o Englezima. Oni žive u sadašnjosti, gledaju samo budućnost i stvarno sam se odmorio od naših tema o ustašama i partizanima i vječitom vraćanju u prošlost", kaže Tikvica za Dubrovački dnevnik.
Stan u Dublinu je teško naći
Međutim, upozorava da ako mislite da u Irskoj "novac raste na drvetu", onda se varate. "Ovdje se isto nekad naporno radi, ali na kraju se stvarno isplati."
"Ako se namjeravate preseliti ovdje, za početak ipak ne bih preporučio Dublin već Cork, Kilkenny ili Limerick jer je stan u Dublinu teško naći. Ja sam imao sreće i pomoć prijatelja koji tu živi četiri godini. No, posao je lako naći svakome, pa i onima kojima engleski nije baš dobar", rekao je.
Što se tiče povratka u Hrvatsku, jasno Tikvica kaže za Dubrovački dnevnik: "Ne, stvarno se ne mislim vraćati jer ovdje se čovjek osjeća sretno i zadovoljno. Ovdje sam dobio sina i sigurno mu mogu pružiti život kakav nikad ne bih imao u Hrvatskoj. Nekad ti fale obitelj i prijatelji, ali zbog činjenice da svakog ljeta mogu doći na odmor lakše mi pada odvojenost."
