A u Europskoj uniji s 28 zemalja članica Balkan je posvuda.
Europska se Unija uvijek mogla lijepo podijeliti u regionalne blokove koji su najčešće dijelili iste ciljeve, bila to sjeverna grupa oko Njemačke ili južne 'Club Med' zemlje pod vodstvom Francuske.
To se nedavno promijenilo nakon što je serija gospodarskih i političkih kriza koje su zadesile EU razbila sve to u seriju podgrupa. A sada Brexit još i više pojačava trend da države traže sebi slične saveznike uoči nadolazećih rasprava o budućnosti Unije.
Nastaju nove grupe, bude se stare...
Ovoga je mjeseca Atena ugostila inaguralno okupljanje grupe 'EUMed' (Grčka, Francuska, Italija, Portugal, Španjolska, Cipar i Malta), sve zajedno s posebnim logom i obiteljskom fotografijom. Cilj ove grupe izgraditi je zaštitu od saveza pod berlinskim vodstvom koje krive za kroničnu gospodarsku stagnaciju juga.
Središnja je Europa u međuvremenu ponovo oživjela dugo vremena uspavanu Višegradsku skupinu, kako bi se suprotstavili pokušajima Bruxellesa da ih prisile na prihvaćanje izbjeglica. Austrija, jedna od zemalja najviše pogođenih priljevom migranata, stvorila je pak vlastiti savez. Ta se grupa sastoji od Njemačke, Grčke i nekoliko zamalja kandidata s Balkana, i ovoga bi se tjedna trebala sastati u Beču.
Pronalazak konsenzusa u Uniji od skoro 30 članica nikada nije laka stvar. Ali u stabilnijim vremenima podjele je jednostavno lakše ignorirati.
Nedostatak vodstva
No u ovom najnovijem raspadanju na manje skupine nedostaci u institucionalnoj arhitekturi Unije dodatno su pojačani nedostatkom kredibilnog vodstva. Poput pobunjene vojske, države članice jednostavno ignoriraju namjere Bruxellesa da uspostavi disciplinu u područjima poput izbjegličke politike.
"Ovo je stvarno samo simptom dublje bolesti unutar EU", kaže Thorsten Benner, direktor Instituta za globalnu javnu politiku u Berlinu. "Ostalo je samo malo područjima na kojima postoji široko slaganje. To je očito opasno za europski projekt."
I sami unutarnji blokovi mogu biti nesložni kao i šira Unija. Dok Višegradske države dijele zajedničku netrpeljivost prema muslimanima, mišljenja im se razilaze kada je u pitanju Rusija i regionalna sigurnost. Druge grupe, poput takozvanog Weimarskog trokuta između Francuske, Njemačke i Poljske, u potpunosti nestanu čim se domaći prioriteti i odnosi snaga promjene.
Ako bi grupe poput Višegrada ili novoosnovanog EUMeda koordinirale svoje politike i podržavale zajedničke inicijative u brojnimgospodarskim, sigurnosnim i političkim područjima, učinak na cjelokupnu EU bio bi i više nego pozitivan. Ali te su grupe svjetlosnim godinama udaljene od takvog konsenzusa.
Nesigurna budućnost
Dok grupe koje su nastale nedavno često navode visoke političke ciljeve, njihov konkretan učinak najčešće je usporavljanje ili zaustavljanje djelovanja u ključnim područjima. Umjesto svježih rješenja, ono što se pojavi najčešće je manjina koja blokira, kao što se pokazalo i u izbjegličkoj krizi kao i u mlakoj europskoj strategiji da ponovo oživi gospodarstvo.
Pravo je pitanje gdje će nas daljnje usitnjavanje Europe dovesti.
Brexit je naveo neke države da zauzmu unaprijed čvrste položaje za ono što djeluje kao važna, možda i odlučujuća rasprava o budućnosti EU.
"Svi mi gledamo u London, ali veće je pitanje što će ostatak Europe napraviti jer oni odlučuju o budućnosti", kaže Jean Techau, direktor foruma Richard C. Holbrooke u Američkoj akademiji u Berlinu.
Opasnost rastućeg frakcionizma moglo bi ugušiti tu raspravu prije nego što ona uopće i počne.
Problem je bio očit tijekom samita u Bratislavi prošloga vikenda. njemačkoj kancelarki Angeli Merkel trebali su tjedni diplomacije dok nije uspjela izgraditi konsenzuz oko ništa posebnog popisa inicijativa, poput slanja dodatnih graničara u Bugarsku. Ono što je trebalo biti lijep primjer europskog jedinstva, unatoč Brexitu, na kraju je propalo kada je talijanski šef Matteo Renzi izvan protokola kritizirao rezultate sastanka.
Niti ne spominjite euro
Ono s čim se Europa mora suočiti u nadolazećim mjesecima daleko je kompliciranije od pitanja o kvotama izbjeglica i kontroli granice. Iako se o njemu malo raspravljalo zadnjih dana, slon u sobi i dalje je euro.
Zahvaljujući Europskoj središnjoj banci kriza s eurom ušla je u remisiju. Ali strukturalni nedostaci u arhitekturi eurozone koji su i doveli do krize i dalje postoje. Dislokacija u talijanskom bankovnom sektoru samo je najnoviji podsjetnik da opasnosti i dalje vrebaju.
Jedini pravi način da se problem popravi jednom zauvjek bio bi kada bi države članice pristale prebaciti još dodatno suvereniteta na Uniju, na primjer prihvaćajući stroži financijski nadzor dok bi za uzvrat bi dobile osiguranje za slučaj dugova.
Balkanizirana Europa neće uspjeti pobijediti takav izazov.
"Euro je velika stvar koja bi mogla sve slomiti", kaže Techau.
