"Sad mi je 13 godina, a nadničim od svoje osme, kad nas je otac napustio. Sve što želim je da u školi imam užinu, kao sva druga djeca... i bar jedne tenisice, a da nisu potrgane", kaže Slavoljub Grujin iz Zagajice nadomak Vršca. On s još jednim bratom i dvije sestre te majkom Oliverom živi u desetak kvadrata polusrušene kuće. Nemaju ni struju ni kupaonicu, a u sobičku u kojem se nalaze jedva stanu tri kreveta i peć. U njoj jedu, uče ali se i kupaju, piše Blic.
"Najteže mi je kad se moram okupati. Tad zamolim mamu da izvede brata i sestre iz kuće kako bi se okupao u plastičnoj posudi nasred sobe. Sram me da se pred njima kupam", kaže Slavoljub koji je silom prilika i glava obitelji. Inače se cijela obitelj najviše boji zime jer strahuju da im se kuća ne sruši. Djeca, pak, strahuju i od štakora.
'Svaku noć se molim da djeca sutra imaju hrane'
"Bojimo se kad snijeg napada po krovu, a mama stalno govori: 'Joj, joj, valjda će izdržati'. Jednom je kroz rupu između plafona i zida s tavana propao štakor, isprepadali smo se i poskakali, a mami je ispala posuda s krumpirima", kaže 9-godišnja Natalija, inače odlikašica u školi koja sanja kako sjedi za svojim radnim stolom s lampom i ima novu školsku torbu i bojice. Majka Olivera prima socijalnu pomoć, no ističe da hranu bez narodne kuhinje ne bi mogla osigurati.
"Pokušavala sam naći neki posao, da bar budem negdje čistačica, ali nisam uspjela. Svake večeri se molim Bogu da moja djeca sutra imaju hrane jer znam da su bezbroj puta gladni otišli na spavanje", kaže Olivera koja uz Nataliju i Slavoljuba ima još i šestogodišnjeg sina Đuru i samo tri godine staru kćer Nikolinu. Đuro, koji jako voli nogomet, priželjkuje kopačke, ali prije svega priželjkuje struju. Kako bi im ostvarili njihove želje i pomogli u teškoj situaciji građani u Srbiji prikupljaju novac preko Blicovog fonda Srce za decu.
