Dušan Jovanović (14) bio je učenik beogradske Osnovne škole "Vladislava Ribnikara", a živio je u Beogradskoj ulici sa svojom obitelji, ocem Aleksandrom i majkom Milicom. Bio je dobar učenik, tiho i povučeno dijete, volio je pecati, igrati nogomet.
Kobne noći 1997. godine, Dušan se s majkom vraćao iz Mirijeva, gdje su bili smješteni kod djeda i strica. Tu je živjela i njegova sestra Duška koja je bila u devetom mjesecu trudnoće. Otac mu se spremao za treću smjenu u “Gradskoj čistoći”, a Dušan ga je zatražio novac da ode kupiti Coca-Colu i gledati hrvanje. Aleksandar je sinu dao novac, ni ne sluteći da će taj odlazak do trgovine biti koban, piše Kurir.
Dušan se zaputio do trgovine koja je nekoliko desetaka metara udaljena od ulaza u kojem je stanovao. Nije se vratio. Presreli su ga i napali 'Skinsi', Milan Čujić (17) i Ištvan Fendrik (17) koji su ga nasmrt pretukli. Skakali su na njega, udarali ga šakama, nogama u glavu, gazili po njemu, potom su iščupali oluk sa zgrade i njime ga tukli dok mu nisu slomili vrat.
Tijelo je pronašao Dušanov otac. Dječak je ležao mrtav usred Beograda, otvorenih očiju. Jedna mu je ruka bila ispružena, druga savijena. Pokopan je dva dana kasnije u bijelom lijesu, a nekoliko stotina ljudi došlo ga je ispratiti na vječni počinak. Autobusi su dovozili ljude iz cijele Srbije, a taksisti su besplatno vozili do Lešća.
Nakon ubojstva Dušana, dječaka romske nacionalnosti, u obitelji Jovanović tragedije su se nizale jedna za drugom. Majka Milica se ubila, a ocu Aleksandru srce je puklo od tuge.
Selili u potrazi za mirom
"Mama nije pila vodu ni jela 40 dana nakon Dušanova ubojstva. Nikada više nije bila trijezna. Kad god smo zvali hitnu, odmah su dolazili, znali su tko zove i brzo su bili tu. Sljedećih šest mjeseci, pokušala se ubiti dva puta", otkrila je u svojoj ispovijesti Duškova sestra, Duška.
"Morali smo prodati taj stan, jer kad god bismo izašli van, sve je podsjećalo na Dušana. Dušan je inače volio nanositi lak na kosi. Bio je pedantan i volio je urednu kosu. Majka mu je čuvala lak na kojem je ostalo nekoliko zalijepljenih dlačica i pazila da se ne odlijepe. Nosila je taj lak svuda sa sobom… Prvo smo se preselili, ali ni tamo nije mogla izdržati. Bila je na psihijatriji. Onda je odlučeno da se preselimo u Mirijevo, tamo imamo obitelj i mislili su da će biti lakše. Nakon tri godine ostala je trudna, otac je mislio da će joj to pomoći, da joj olakša Duletovu smrt. Tada je rodila Kristinu. Jedno vrijeme joj je bilo lakše, ali ne zadugo. Ubila se kad je Kristina imala 15 godina", priča Duška.
Kaže da je majka htjela osvetu i stalno je pitala oca zašto nije osvetio Dušana. Otac to nije htio učiniti. Ubojice su tada već bile na slobodi. Pušteni su nakon šest i pol godina. Majka je stalno govorila da se za pljačku dobije veća robija nego za ubojstvo djeteta. Nisu uništili samo Dušanov život, uništili su naše živote, priča Duška.
"Otac i majka su se svađali. Radili su, ali nikad nije bilo isto. Liječnik je rekao tati da više ne može raditi, ali on je radio. Nismo primali alimentaciju, moja obitelj je toliko radila da nam nije trebala nikakva pomoć, a kamoli socijalna.
Otac je gledao film 'Dušan' i dobio infarkt
Duška kaže da je njihov otac dobio infarkt kada je pogledao film "Dušan".
"Majka je zauvijek izgubljena, ostala je u onome danu kada je Dušan ubijen. Stalno me ispitivala gdje mi je trudnički trbuh i kada će se Dule vratiti kući. Ocu su odsjekli obje noge, pola mu je ostalo. Umro je godinu i pol nakon majčine smrti. Kristina je imala 15 godina kada si je majka oduzela život, a 16 i pol kada je otac umro. Posvojila sam je. Preselila sam se u Švedsku 2002. i ona je ovdje sa mnom", ispričala je Duška.
POGLEDAJTE VIDEO: Ćiro Blažević, Chandler, Inoslav Bešker, Tina Turner, Hrvoje Huljić. Sve ih povezuje ista stvar - ove su nas godina napustili
